Militantne Crkve i Države
Rat je od životne važnosti za državu; to je područje u kojem se rješava biti ili ne biti; to je staza koja vodi u sigurnost ili propast. (Ili »jer je (bojno polje) mjesto gdje se rješava pitanje života i smrti (a rat) put da se ostane živ ili propadne«.) Stoga je nužno dobro ga proučiti. »Oružje je alat zlog znamenja.« Rat je ozbiljno pitanje koje ne možemo shvatiti ako u nj ulazimo bez potrebnog razmišljanja. 2. Ratnu situaciju moramo razmatrati uzimajući u obzir pet temeljnih činilaca. 3. Prvi od tih činilaca je moralni utjecaj (Ovdje je dao (uvriježeno Ino) preveden kao »moralni utjecaj«. Obično se prevodi kao »put« ili »ispravan put«. Kad govorim o moralu, mislim na izvor sklada između naroda i njegovih vođa, odnosno je li narod spreman slijediti ih u život i u smrt ne plašeći se smrtne opasnosti (ili »Moralni utjecaj je ono zahvaljujući čemu narod živi u skladu sa svojim nadređenima « ... To su ključevi pobjede u rukama stratega. Dakle, ako proračuni pokazuju da su naše snage nadmoćnije, u hramu će se procijeniti da je u izgledu pobjeda. … Svaki se rat osniva na varkama…,
Rat je od životne važnosti za državu; to je područje u kojem se rješava biti ili ne biti; to je staza koja vodi u sigurnost ili propast. (Ili »jer je (bojno polje) mjesto gdje se rješava pitanje života i smrti (a rat) put da se ostane živ ili propadne«.) Stoga je nužno dobro ga proučiti. »Oružje je alat zlog znamenja.« Rat je ozbiljno pitanje koje ne možemo shvatiti ako u nj ulazimo bez potrebnog razmišljanja. 2. Ratnu situaciju moramo razmatrati uzimajući u obzir pet temeljnih činilaca. 3. Prvi od tih činilaca je moralni utjecaj (Ovdje je dao (uvriježeno Ino) preveden kao »moralni utjecaj«. Obično se prevodi kao »put« ili »ispravan put«. Kad govorim o moralu, mislim na izvor sklada između naroda i njegovih vođa, odnosno je li narod spreman slijediti ih u život i u smrt ne plašeći se smrtne opasnosti (ili »Moralni utjecaj je ono zahvaljujući čemu narod živi u skladu sa svojim nadređenima « ... To su ključevi pobjede u rukama stratega. Dakle, ako proračuni pokazuju da su naše snage nadmoćnije, u hramu će se procijeniti da je u izgledu pobjeda. … Svaki se rat osniva na varkama…,
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>Militantne</strong> <strong>Crkve</strong> i <strong>Države</strong><br />
Pošto se carska naredba nije pokazala dovoljno jakom da zamijeni božanski autoritet,<br />
biskup Euzebije, koji je tražio naklonost knezova i bio veliki Konstantinov prijatelj i<br />
laskavac, tvrdio je da je Krist subotu prenio na nedjelju. Kao dokaz za ovu novu nauku nije<br />
navedeno ni jedno jedino mjesto iz Biblije. Sam Euzebije nehotice priznaje da je njegovo<br />
tvrđenje lažno i ukazuje na stvarne autore ove promjene: „Sve što je trebalo činiti u subotu”,<br />
kaže on, „mi smo prenijeli na dan Gospodnji.”297 Ali ovaj dokaz u prilog nedjelje, ma<br />
koliko da je bio bez osnova, poslužio je ljudima da ih ohrabri da pogaze subotu Gospodnju.<br />
Svi koji su htjeli da ih svijet poštuje prihvatili su ovaj opće priznati praznik. {VB 466.1}<br />
Sa učvršćenjem papstva učvrstio se i autoritet nedjelje. Neko vrijeme narod je obavljao<br />
zemljoradničke poslove u vrijeme kad nije prisustvovao bogosluženju, dok se subota još<br />
uvijek smatrala kao dan odmora. Ali postepeno se dešavala promjena. Svima koji su imali<br />
crkvene dužnosti bilo je zabranjeno da se nedjeljom bave građanskim sporovima. Uskoro je<br />
izdata zapovijest za ljude svih staleža pod prijetnjom novčane kazne za slobodne, a kaznom<br />
šiban ja za robove, da se nedjeljom uzdržavaju od svakodnevnog posla. Kasnije je naređeno<br />
da se bogati kažnjavaju konfiskacijom polovine svoga imanja, a ako ostaju uporni u<br />
prestupanju nedjelje, da se proglase robovima. Niži staleži trebalo je da se kažnjavaju<br />
doživotnim ropstvom. {VB 466.2}<br />
Govorilo se o čudesima koja su se događala u korist te zapovijesti. Između ostalog<br />
govorilo se i to da se jednom seljaku, koji je u nedjelju htio da ore njivu, komad gvožđa<br />
čvrsto zabio u ruku kada je njime čistio plug, i morao ga je nositi svugdje sa sobom dvije<br />
godine, „na svoju veliku bol i sramotu”.298 {VB 466.3}<br />
Kasnije je papa naredio da svećenik u svojoj župi opominje one koji prestupaju nedjelju i<br />
da traži od njih da idu u crkvu da se mole, da ne bi navukli veliku nesreću na sebe i svoje<br />
susjede. Jedan crkveni sabor iznio je dokaz, koji se od toga vremena tako često navodio, čak<br />
i od strane protestanata, da nedjelja mora da bude taj dan odmora, jer ljudi koji su radili tog<br />
dana bili su pogođeni gromom. „Očigledno je”, govorili su biskupi, „da se Bog veoma<br />
gnjevi na one koji preziru taj dan.” Tada je upućen poziv da svećenici, propovjednici,<br />
kraljevi, knezovi i svi vjernici „ulože najveće napore i svu brigu da se ovome danu ponovo<br />
vrati čast i da u buduće bude revnije svetkovan za dobro kršćanstva”.299 {VB 466.4}<br />
Pošto su se odluke crkvenih sabora pokazale nedovoljnim, zatraženo je od svjetovnih<br />
vlasti da izdaju naredbu koja će u narod utjerati strah i primorati ga da se nedjeljom uzdrži<br />
od rada. Prilikom jednog sinoda održanog u Rimu ponovo su potvrđene sa još većom silom i<br />
svečanošću sve ranije odluke, zatim su priključene crkvenim zakonima i pomoću građanske<br />
vlasti nametnute cijelom kršćanskom svijetu.300 {VB 467.1}<br />
Pored svega toga, nedostatak biblijskih dokaza u prilog svetkovanja nedjelje bio je uzrok<br />
velike zabune. Narod je osporavao pravo svojim učiteljima da odbace jasnu Gospodnju<br />
izjavu: „A sedmi dan je subota Gospoda Boga tvojega”, da bi svetkovah dan sunca. Da bi se<br />
popunila praznina zbog nedostatka biblijskih dokaza, bila su potrebna druga sredstva. Jedan<br />
349
Change language