Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
Luter je u svoju odbranu naveo da je gotov da se odrekne svog učenja ako mu legat ili
papa iz Pisma dokažu njegova zablude i pokažu da se njegovo učenje protivi Božjoj riječi.
Izrazio je također svoju zahvalnost Bogu što ga je udostojio da strada u tako svetom
djelu. {VB 116.1}
Izborni knez je do sada slabo poznavao reformator ovu nauku, ali je bio duboko dirnut
iskrenošću, snagom i jasnoćom Luterovih riječi. Dok se ne dokaže da je reformator u
zabludi, Fridrih je odlučio da bude njegov zaštitnik. Odgovarajući na legatov zahtjev, pisao
je: „Budući da se doktor Martin Luter javio pred vas u Augzburgu, time treba da ste
zadovoljni. Mi nismo očekivali da ćete ga primoravati da se odrekne ne dokazavši mu
njegove zablude. Nijedan od učenih ljudi u mojoj kneževini nije me obavijestio da je
Martinova nauka bezbožna, antikršćanska ili heretička!” Knez je također odbio da pošalje
Lutera u Rim ili da ga istjera iz svoje države. {VB 116.2}
Izborni knez je vidio da je moral u društvu veoma pao. Potrebna je bila velika reforma.
Uvidio je da je uzaludan svaki pokušaj da se suzbiju ili kazne zločini ako svaki ne prizna i
na pokori se Božjim naredbama i zahtjevima jedne prosvijetljene savjesti. Vidio je da Luter
radi baš na tome i potajno se radovao što se u crkvi počeo osjećati bolji utjecaj. {VB 116.3}
Izborni knez je takođe primijetio da Luter ima veliki uspjeh i kao profesor na
univerzitetu. Prošla je tek jedna godina otkako je reformator prikucao svoje teze na vratima
crkve, i već se moglo primijetiti da se znatno smanjio broj hodočasnika koji su prilikom
praznika Svih svetih posjećivali crkvu. Rim nije više imao toliko poštovalaca i nije primao
toliko darova kao prije, ali mjesto toga pojavili su se drugi ljudi, koji su sada dolazili u
Vitenberg ne kao hodočasnici, da obožavaju relikvije, nego kao studenti, da ispune
univerzitetske dvorane. Luterovi spisi su svuda probudili novo interesovanje za Sveto
pismo, i ne samo iz Njemačke nego i iz drugih zemalja sticali su se studenti na Vitenberški
univerzitet. Mladići, ugledavši prvi put Vitenberg, „podizali su ruke k nebu i hvalili Boga
što je učinio da svjetlost svijetli iz toga grada kao sa Siona, u staro doba, i da se odatle raširi
do najudaljenijih zemalja.”58 {VB 116.4}
Luter je do sada samo djelimično napustio zablude Rima. Ali kada je upoređivao Sveto
pismo sa papinim odlukama i naredbama, bio je zaprepašćen. „Čitam papske dekretalije”,
pisao je Spalatinu,” i kažem ti da ne znam da li je papa sam antikrist ili njegov poslanik,
toliko je Krist u tim dekretalijama lažno prikazan i čak razapet”.59 Ipak, Luter je u to
vrijeme još bio odan sin rimske crkve, i nije pomišljao da će se ikada od nje odvojiti. {VB
116.5}
Reformatorovi spisi i njegova nauka proširili su se po cijelom kršćanskom svijetu. Djelo
je doprlo u Švicarsku i Nizozemsku. Pojedini primjerci Luterovih spisa prokrčili su sebi put
u Francusku i Španiju. U Engleskoj je njegovo učenje bilo primljeno kao riječ života. Istina
je prodrla u Belgiju i u Italiju. Tisuće njih su s,e probudili iz svog duhovnog mrtvila u život
radosti, koji nam pružaju nada i vjera. {VB 117.1}
80