Militantne Crkve i Države
Rat je od životne važnosti za državu; to je područje u kojem se rješava biti ili ne biti; to je staza koja vodi u sigurnost ili propast. (Ili »jer je (bojno polje) mjesto gdje se rješava pitanje života i smrti (a rat) put da se ostane živ ili propadne«.) Stoga je nužno dobro ga proučiti. »Oružje je alat zlog znamenja.« Rat je ozbiljno pitanje koje ne možemo shvatiti ako u nj ulazimo bez potrebnog razmišljanja. 2. Ratnu situaciju moramo razmatrati uzimajući u obzir pet temeljnih činilaca. 3. Prvi od tih činilaca je moralni utjecaj (Ovdje je dao (uvriježeno Ino) preveden kao »moralni utjecaj«. Obično se prevodi kao »put« ili »ispravan put«. Kad govorim o moralu, mislim na izvor sklada između naroda i njegovih vođa, odnosno je li narod spreman slijediti ih u život i u smrt ne plašeći se smrtne opasnosti (ili »Moralni utjecaj je ono zahvaljujući čemu narod živi u skladu sa svojim nadređenima « ... To su ključevi pobjede u rukama stratega. Dakle, ako proračuni pokazuju da su naše snage nadmoćnije, u hramu će se procijeniti da je u izgledu pobjeda. … Svaki se rat osniva na varkama…,
Rat je od životne važnosti za državu; to je područje u kojem se rješava biti ili ne biti; to je staza koja vodi u sigurnost ili propast. (Ili »jer je (bojno polje) mjesto gdje se rješava pitanje života i smrti (a rat) put da se ostane živ ili propadne«.) Stoga je nužno dobro ga proučiti. »Oružje je alat zlog znamenja.« Rat je ozbiljno pitanje koje ne možemo shvatiti ako u nj ulazimo bez potrebnog razmišljanja. 2. Ratnu situaciju moramo razmatrati uzimajući u obzir pet temeljnih činilaca. 3. Prvi od tih činilaca je moralni utjecaj (Ovdje je dao (uvriježeno Ino) preveden kao »moralni utjecaj«. Obično se prevodi kao »put« ili »ispravan put«. Kad govorim o moralu, mislim na izvor sklada između naroda i njegovih vođa, odnosno je li narod spreman slijediti ih u život i u smrt ne plašeći se smrtne opasnosti (ili »Moralni utjecaj je ono zahvaljujući čemu narod živi u skladu sa svojim nadređenima « ... To su ključevi pobjede u rukama stratega. Dakle, ako proračuni pokazuju da su naše snage nadmoćnije, u hramu će se procijeniti da je u izgledu pobjeda. … Svaki se rat osniva na varkama…,
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
<strong>Militantne</strong> <strong>Crkve</strong> i <strong>Države</strong><br />
Poglavlje 16.— Zemlja slobode<br />
Engleski reformatori, iako su se odrekli nauke Rima, ipak su zadržali mnoge njene<br />
oblike. Anglikanska crkva je odbacila autoritet i religiju Rima, ali je u svom bogosluženju<br />
sačuvala mnoge njegove običaje i ceremonije. Tvrdilo se da ta pitanja nisu pitanja savjesti,<br />
jer nisu propisana u Svetom pismu, pa prema tome nisu bitna; i, pošto nisu zabranjena,<br />
smatralo se da nisu ni štetna. Naglašavalo se da su te ceremonije sačuvane da bi se smanjio<br />
ponor koji dijeli reformirane crkve od Rima, i da bi se time olakšalo prihvaćanje<br />
protestantske vjere od strane pristalica Rima. {VB 238.1}<br />
Za konzervativce i za one koji su bili za popuštanje, ovi dokazi su izgledali logični. Ali<br />
postajali su i drugi, nazvani puritancima, koji nisu tako mislili. Činjenica da su ovi običaji<br />
„imali za cilj da premoste ponor između Rima i reformacije” bila je za njih dovoljan razlog<br />
da ih ne prihvate. U njima su gledali znak ropstva od koga su se oslobodili i u koje se<br />
nikaiko nisu htjeli vratiti. Tvrdili su da je Bog u svojoj Riječi odredio pravila koja isu<br />
neophodna za bogosluženje, i da ljudi ne mogu po svojoj volji da im nešto dodaju ili<br />
oduzmu. Početak velikog otpada sastojao se baš u tome što se nastojalo da se autoritet Božji<br />
zamijeni autoritetom crkve. Rim je počeo da naređuje ono što Bog nije zabranjivao, a<br />
konačno je zabranjivao ono što je Bog izričito naređivao. {VB 238.2}<br />
Mnogi su ozbiljno željeli da se vrate čistoti i jednostavnosti prve kršćanske crkve. Oni su<br />
u mnogim običajima anglikanske crkve vidjeli ostatke idoloplokonstva, i nisu mogli čiste<br />
savjesti prisustvovati njenom bogosluženju. Crkva opet, sa svoje strane, podupirana<br />
državnim autoritetom, nije dozvoljavala odstupanje od njenih formi. Zakon je tražio<br />
posjećivanje bogosluženja, a nedozvoljeni vjerski sastanci su bili zabranjeni pod prijetnjom<br />
kazne zatvora, progonstva i smrti. {VB 238.3}<br />
U početku sedamnaestog vijeka kralj koji je upravo sjeo na engleski prijesto izjavio je da<br />
će prisiliti puritance da „se pokore, ili će biti izagnani iz zemlje, a možda će ih stići i veće<br />
zlo”.218 Gonjeni, prognani, zatvarani, ne videći da ih išta bolje čeka u budućnosti, mnogi su<br />
stekli uvjerenje da „Engleska više nije mjesto stanovanja za dne koji žele da služe Bogu po<br />
svojoj: savjesti”.219 Neki su odlučili da potraže utočište u Nizozemskoj, Oni su doživjeli<br />
velike teškoće i materijalne gubitke, bili su izdavani u ruke neprijatelja i zatvarani, ali<br />
njihova čvrsta istrajnost bila je krunisana uspjehom, i oni su konačno našli utočište na<br />
gostoljubivim obalama Nizozemske republike. {VB 239.1}<br />
Prilikom svoga bjekstva ostavljali su svoje kuće, svoja imanja i sva sredstva za život.<br />
Kao stranci u stranoj zemlji, usred naroda drugog jezika i drugih običaja, bili su primorani<br />
da traže nova zanimanja da bi zaradili svoj kruh. Ljudi zrelog doba, koji su svoj život<br />
proveli u obrađivanju zemlje, bili su primorani da uče neki zanat. Ali, oni su primili svoj<br />
novi položaj bez gunđanja, ne gubeći vrijeme u lijenosti ili nezadovoljstvu. Iako su često<br />
trpjeli siromaštvo, ipak su zahvaljivali Bogu za blagoslove kolje im je još davao, i radovali<br />
172
Change language