Militantne Crkve i Države
Rat je od životne važnosti za državu; to je područje u kojem se rješava biti ili ne biti; to je staza koja vodi u sigurnost ili propast. (Ili »jer je (bojno polje) mjesto gdje se rješava pitanje života i smrti (a rat) put da se ostane živ ili propadne«.) Stoga je nužno dobro ga proučiti. »Oružje je alat zlog znamenja.« Rat je ozbiljno pitanje koje ne možemo shvatiti ako u nj ulazimo bez potrebnog razmišljanja. 2. Ratnu situaciju moramo razmatrati uzimajući u obzir pet temeljnih činilaca. 3. Prvi od tih činilaca je moralni utjecaj (Ovdje je dao (uvriježeno Ino) preveden kao »moralni utjecaj«. Obično se prevodi kao »put« ili »ispravan put«. Kad govorim o moralu, mislim na izvor sklada između naroda i njegovih vođa, odnosno je li narod spreman slijediti ih u život i u smrt ne plašeći se smrtne opasnosti (ili »Moralni utjecaj je ono zahvaljujući čemu narod živi u skladu sa svojim nadređenima « ... To su ključevi pobjede u rukama stratega. Dakle, ako proračuni pokazuju da su naše snage nadmoćnije, u hramu će se procijeniti da je u izgledu pobjeda. … Svaki se rat osniva na varkama…,
Rat je od životne važnosti za državu; to je područje u kojem se rješava biti ili ne biti; to je staza koja vodi u sigurnost ili propast. (Ili »jer je (bojno polje) mjesto gdje se rješava pitanje života i smrti (a rat) put da se ostane živ ili propadne«.) Stoga je nužno dobro ga proučiti. »Oružje je alat zlog znamenja.« Rat je ozbiljno pitanje koje ne možemo shvatiti ako u nj ulazimo bez potrebnog razmišljanja. 2. Ratnu situaciju moramo razmatrati uzimajući u obzir pet temeljnih činilaca. 3. Prvi od tih činilaca je moralni utjecaj (Ovdje je dao (uvriježeno Ino) preveden kao »moralni utjecaj«. Obično se prevodi kao »put« ili »ispravan put«. Kad govorim o moralu, mislim na izvor sklada između naroda i njegovih vođa, odnosno je li narod spreman slijediti ih u život i u smrt ne plašeći se smrtne opasnosti (ili »Moralni utjecaj je ono zahvaljujući čemu narod živi u skladu sa svojim nadređenima « ... To su ključevi pobjede u rukama stratega. Dakle, ako proračuni pokazuju da su naše snage nadmoćnije, u hramu će se procijeniti da je u izgledu pobjeda. … Svaki se rat osniva na varkama…,
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>Militantne</strong> <strong>Crkve</strong> i <strong>Države</strong><br />
na koju se ovo odnosi da bude svetinja novoga za-vjeta. Na kraju 2300. dana, to jest 1844.<br />
godine, nije bilo na zemlji nikakve svetinje već mnogo vjekova. Prema tome, proročanstvo:<br />
„Do dvije hiljade i tri stotina dana i noći, onda će se svetinja očistiti”, nesumnjivo se odnosi<br />
na svetinju na nebu. {VB 339.2}<br />
Ali još ostaje da odgovorimo na najvažnije pitanje: šta je čišćenje svetinje? Da je takva1<br />
služba postojala u vezi sa zemaljskom svetinjom, potvrđuje nam Stari zavjet. Ali zar na<br />
nebu ima nešto što treba da se čisti? U Jevrejima 9. glavi jasno se govori o očišćenju<br />
zmaljske kao i nebeske svetinje. „I gotovo sve se krvlju čsti po zakonu, i bez prolivanja krvi<br />
ne biva oproštenje. Tako je trebalo da se slike nebeskih stvari ovima čiste, a same nebeske<br />
stvari boljim žrtvama od ovih” (Jevrejima 9, 22. 23), — to jeste dragocjenom krvlju<br />
Kristovom. {VB 339.3}<br />
Čišćenje u simbolu i u stvarnoj službi mora biti izvršeno krvlju: u zemaljskoj svetinji<br />
krvlju životinja, a u nebeskoj krvlju Kristovom. Pavao navodi razlog zašto ovo čišćenje<br />
mora da se obavi krvlju: zato jer bez prolivanja krvi nema oproštenja. Oproštenje ili<br />
uklanjanje grijeha je djelo koje treba da se izvrši. Ali kako može grijeh da bude u vezi sa<br />
svetinjom, bilo da je ona na nebu ili na zemlji? Ovo možemo doznati pomoću zemaljske<br />
službe, jer svećenici koji su svoju službu obavljali na zemlji, služili su „slici nebeskih<br />
stvari”, (Jevrejima 8, 5.) {VB 339.4}<br />
Služba zemaljske svetinje sastojala se iz dva dijela. Svećenici su svaki dan služili u<br />
svetinji, dok je poglavar svećenički jednom u godini obavljao u svetinji nad svetinjama<br />
naročito djelo pomirenja za očišćenje svetinje. Pokajani grešnici dovodili su svakodnevno<br />
svoje žrtve pred vrata šatora od sastanka i, položivši svoje ruke na glavu životinje za žrtvu,<br />
priznavali su svoje grijehe. Na ovaj način su ih slikovito prenijeli sa sebe na nevinu žrtvu.<br />
Zatim je životinja zaklana. „Bez prolivanja krvi”, veli apostol, „nema oproštenja”. „Jer je<br />
duša tijela u krvi.” 3. Mojsijeva 17, 11. Prekršeni Božji zakon tražio je život prestupnika.<br />
Krv koja je predstavljala grešnikov život, čiju je krivicu nosila životinja za žrtvu, odnio je<br />
svećenik u svetinju i njome poprskao pred zavjesom, iza koje se nalazio kovčeg zavjeta, u<br />
kojem se nalazio zakon koji je grešnik prestupio. Ovim obredom grijeh je krvlju slikovito<br />
prenesen u svetinju. U nekim slučajevima nije krv unesena u svetinju, ali tada je svećenik<br />
jeo meso žrtve, kao što je Mojsije uputio sinove Aronove, rekavši im: „Dade vam je Gospod<br />
da nosite grijehe svega zbora.” (3. Mojsijeva 10, 17.) Ova oba obreda podjednako su<br />
predstavljala prenošenje grijeha od pokajnika na svetinju. {VB 340.1}<br />
To je bilo djelo koje se iz dana u dan obavljalo preko cijele godine. Na ovaj način su<br />
grijesi Izraelaca prenošeni u svetinju, i bilo je potrebno posebno djelo da se odande uklone.<br />
Bog je zapovjedio da se očisti svako odjeljenje u svetinji. „I tako će očistili svetinju od<br />
nečistote sinova Izraelovih i od prijestupa njihovih u svim grijesima njihovim; tako će<br />
učiniti i u šatoru od sastanka, koji je među njima usred nečistota njihovih.” Moralo se<br />
253
Change language