Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
On je dvije godine proveo u proučavanju Biblije, kada je 1818. godine došao do
svečanog zaključka da će otprilike za dvadeset i pe+, godina Krist doći da izbavi svoj narod.
„Nije potrebno, kaže Miler, „da govorim o radosti koja je ispunila moje srce pri pomisli na
svečanu budućnost i o silnoj čežnji moje duše da imam udjela u radosti otkupljenja. Sada mi
je Biblija postala jedna nova knjiga. Ona je bila pravo uživanje za moj duh. Sve što mi je u
njenoj nauci bilo nejasno, tajanstveno i mračno, sada je razagnala. silna svjetlost koja me je
obasjala sa njenih svetih stranica. O kako mi je istina sada izgledala sjajna i slavna! Nestale
su sve protivrječnosti i nedosljednosti koje sam ranije nalazio u Bibliji. Iako je još uvijek
bilo mnogo stihova koje nisam potpuno razumio, ipak je toliko svjetlosti zračilo iz nje da
rasvijetli moju do tada pomračenu dušu da sam proučavajući Sveto pismo osjećao takvo
ushićenje kakvo nikad nisam vjerovao da ću osjetiti ako ga budem proučavao.”256 {VB
270.4}
Svečano uvjerenje da će se za kratko vrijeme zbiti tako veličanstveni događaj, koji
proriče Sveto pismo, probudilo je u meni neodoljivo pitanje: Šta je moja dužnost prema
svijetu u pogledu ovih očevidnih dokaza koji su potresli moju dušu.”257 Miler je osjećao da
je njegova dužnost da i drugima saopći vidjelo koje je primio. Očekivao je da će bezbožnici
pruži i otpor, ali vjerovao je da će se svi kršćani obradovati nadi što će moći sresti Spasitelja
koga ljube. Jedino se bojao da će mnogi u velikoj radosti zbog oslobođenja koje će uskoro
nastupiti prihvatiti tu nauku ne ispitujući dovoljno stihove Pisma koji dokazuju tu istinu. Još
uvijek je oklijevao da svoje uvjerenje javno iznese da ne bi, ako je sam u zabludi, i druge
doveo u zabludu. To ga je potaklo da još jednom provjeri dokaze svojih zaključaka i da
pažljivo ispita svaku teškoću koja bi mogla da iskrsne. Uvjerio se da1 svi prigovori nestaju
pred svjetlošću Božje riječi, kao što magla nestaje pred sunčevim zracima. Poslije pet
godina ovakvog proučavanja potpuno se uvjerio u ispravnost svog stanovišta. {VB 271.1}
Sada mu se novom snagom nametala dužnost da i druge upozna sa onim što Sveto pismo,
kako je on vjerovao, jasno uči. Rekao je: „Kada sam išao na rad, u ušima mi je stalno
odjekivalo: Idi i kaži svijetu u kakvoj se opasnosti nalazi. Slijedeći biblijski stih neprestano
mu je odzvanjao u mislima: ‚Kad rečem bezbožniku: bezbožniče, poginut ćeš; a ti ne
progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se prođe puta svojega; taj će bezbožnik poginuti za
svoje bezakonje, ali ću krv njegovu iskati iz tvoje ruke. Ako li ti opomeneš bezbožnika da se
vrati sa svoga puta, a on se ne vrati sa svoga puta, on će poginuti za svoie bezakonje, a ti ćeš
sačuvati dušu svoju.” Ezehijel 33, 8. 9. Osjećao sam da bi se mnogi bezbožni pokajali kad bi
bili opomenuti; a ako ih ne opemenem, da će se njihova krv tražiti iz moje ruke.”258 {VB
271.2}
Počeo je da širi svoje poglede gdje god mu se ukazala prilika i molio se Bogu da bar
jedan propovjednik osjeti njihovu važnost i posveti svoj život širenju te vijesti. Ali nije se
mogao osloboditi osjećanja odgovornosti da je objavljivanje opomena njegova lična
dužnost. U mislima su mu stalno odjekivale riječi: „Idi i objavi to svijetu; njihovu krv tražit
198