Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
vladavinom, dao je njegovom predstavljanju još veću snagu, i mnogi su bili zavedeni da mu
se priključe u pobuni protiv nebeskog autoriteta. {VB 403.2}
Bog u svojoj mudrosti dopustio je sotoni da nastavi svoje djelo dok se duh
nezadovoljstva nije pretvorio u otvorenu bunu. Sotonine namjere trebalo je da se sasvim
otkriju da bi svi mogli upoznati njihovu pravu prirodu i svrhu. Lucifer, kao pomazani
herubim, bio je veoma uzvišen; nebeska bića su ga vrlo voljela, i on je imao veliki utjecaj na
njih. Božja vladavina obuhvatala je ne samo stanovnike neba nego i sve druge svjetove koje
je On stvorio. Sotona je mislio ako bude mogao da uvuče nebeske anđele u bunu, onda će to
moći učiniti i sa stanovnicima drugih svjetova. Sa velikom vještinom objasnio im je svoj
stav, i upotrebio je lukavstvo i laž da bi postigao svoj cilj. Njegova sila obmanjivanja bila je
vrlo jaka, a ogrnuvši se plaštom laži imao je veći uspjeh. Ni vjerni anđeli nisu sasvim mogli
prozreti njegov karakter i vidjeti kuda ih vodi njegovo djelo. {VB 404.1}
Sotona je bio tako visoko cijenjen, a svi njegovi postupci su bili uvijeni u takvu
tajanstvenost da je anđelima bilo teško da otkriju pravu prirodu njegovog rada. Sve dok se
nije potpuno razvio, grijeh nije mogao izgledati tako opasan kao što je u stvari bio. Sve do
tada grijeh nije imao mjesta u Božjem svemiru, a sveta bića nisu ništa znala o njegovoj
prirodi i strahoti. Ona ne bi mogla razumjeti strašne posljedice koje bi nastupile uklanjanjem
božanskog zakona. Sotona je u početku prikrivao svoje djelo priznajući prividno svoju
vjernost Bogu. Tvrdio je da želi uz visi ti Božju čast, utvrditi postojanost njegovog carstva i
unaprediti blagostanje svih stanovnika neba. Izazivajući nezadovoljstvo kod anđela koji su
mu bili potčinjeni, znao je vrlo vješto da se pretvara kao da hoće da ukloni to
nezadovoljstvo. Kada je zahtijevao da se učine promjene u zakonu i sistemu Božje
vladavine, to je činio pod izgovorom da su ove potrebne da bi se sačuvalo jedinstvo
neba. {VB 404.2}
U svom postupanju sa grijehom, Bog se mogao poslužiti samo pravdom i istinom. Sotona
je upotrebljavao ono što Bog nije mogao upotrebiti — laskanje i prijevaru. Pokušavao je da
iskrivi Božju riječ, a plan Božje vladavine pogrešno je predstavljao anđelima, tvrdeći da
Bog nije pravedan, jer stanovnicima neba postavlja zakone i propise, i hoće da uz visi
samoga sebe tražeći od njih pokornost i poslušnost. Zato se pred stanovnicima neba, kao i
pred svim svjetovima, moralo dokazati da je Božja vladavina pravedna i njegov zakon
savršen. Sotona je nastojao da pokaže kao da on sam želi da unapredi blagostanje svemira.
Pošto je trebalo da svi razumiju pravi karakter ovoga buntovnika i njegov pravi cilj, sotoni
je moralo biti dato vrijeme da se potpuno otkrije kroz svoja bezbožna djela. {VB 405.1}
Sotona je neslogu koju je izazvao svojim ličnim ponašanjem na nebu pripisivao Božjem
zakonu i njegovoj vladavini. Objavio je da je sve zlo samo posljedica božanske vladavine.
Tvrdio je da je njegov cilj da usavrši Božje uredbe. Zato je bilo potrebno da ima priliku da
pokaže prirodu svojih zahtjeva i praktični plod svojih predloženih promjena u božanskom
302