Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
učitelja primio je rimsku vjeru i odlučio je da bude misionar u svom vlastitom narodu. U tu
svrhu pošao je poslije nekoliko godina u školu propagande u Rimu da tamo nastavi svoje
studije. Ovdje je zbog svoje navike da nezavisno misli i otvorena govori navukao na sebe
prigovor da je heretik. Otvoreno je napadao zloupotrebe crkve i zahtijevao reformu. Iako je
u po-četku naišao na naklonost papskih dostojanstvenika, ipak je poslije nekog vremena
morao otići iz Rima. Pod nadzorom crkvo išao je od mjesta do mjesta, dok se nisu uvjerili
da ga nikada neće privoljeti da se podvrgne jarmu Rima. Napokon je proglašen za
nepopravljivog, i onda mu je ostavljeno na volju da ide kuda hoće. Krenuo je u Englesku i,
primivši protestantsku vjeru, stupio je u anglikansku crkvu. Poslije dvogodišnjeg studiranja
otpočeo je, 1821. godine, svoju misiju. {VB 292.2}
Pošto je Volf prihvatio veliku istinu o prvom dolasku Krista, koji „prezren bješe i
odbačen između ljudi, bolnik i vičan bolestima”, vidio je da proročanstva sa istom jasnoćom
opisuju i njegov drugi dolazak u sili i slavi. I dok je svoj narod upućivao na Isusa iz
Nazareta kao na obećanog Mesiju, i na njegov prvi dolazak u poniženju, kao na žrtvu za
grijeh ljudi, istovremenu im je ukazivao i na njegov drugi dolazak kao Cara i
Osloboditelja. {VB 293.1}
Govorio je: „Isus iz Nazareta, pravi Mesija, čije su ruke i noge bile probodene, koji je
vođen kao jagnje na klanje, koji je bio poznat kao čovjek bola i patnje, koji j,e došao prvi
put kada se skiptar i palica vladalačka oduzela od Jude, doći će po drugi put na oblacima
nebeskim sa trubom arhanđela, ‚i noge ce njegove u taj dan stati na gori Maslinskoj’. A ona
vlast nad stvorenjima, koja je nekada bila data Adamu, i koju je on izgubio (1. Mojsijeva 1,
26; 3, 17), bit će data Isusu. On će biti Car nad svom zemljom. Prestat će jadikovanje i
uzdisanje svib stvorenja, a čut će se pjesme slave i hvale.., ‚jer će doći Sin čovječji u slavi
Oca svojega sa anđelima svojim’,... i ‚mrtvi u Kristu uskrsnut će najprije’. (Matej 16, 27; 1.
Solunjanima 4, 16; 1. Korinćanima 15, 23.) To je ono što mi kršćani nazivamo prvim
usksnućem. Tada će i životinjsko carstvo promijeniti svoju prirodu, (Izaija 11, 6-9) i bit će
podložno Isusu (Psalam 8.). Vladat će sveopći mir. Gospod će opet pogledati na zemlju i
reći će: ‚Gle, sve je veoma dobro!’” {VB 293.2}
Volf je vjerovao da je dolazak Gospodnji blizu. Njegovo tumačenje proročkih vremena
razlikovalo se samo za nekoliko godina od vremena kada je Miler očekivao veliko
ispunjenje. Onima koji su na osnovu onoga mjesta: „A o danu tome i o času nitko ne zna”,
pokušavali da dokažu da ljudi u pogledu blizine Kristovog dolaska ne mogu ništa znati,
odgovorio je Volf: „Zar je naš Gospod rekao da dan i čas neće nikada biti poznat? Zar nam
nije dao znake vremena da možemo znati bar približavanje njegovog dolaska, kao što se
može znati po smokvi, na kojoj pupi lišće, da je blizu ljeto? (Matej 24, 32.) Zar da nikada ne
doznamo za ovo vrijeme, mada nas On sam opominje ne samo da čitamo proroka Danijela
nego da ga i razumijemo. A upravo u Danijelu stoji da će te riječi biti zapečaćene sve do
posljednjeg vremena (što je bio slučaj u njegovo vrijeme), da će „mnogi pretraživati”
(jevrejski izraz za proučavanje i razmišljanje o vremenu) i „znanje će se umnožiti”u pogledu
215