Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
predrasude i nevjerstvo. Činjenica da su ovu vijest propovijedali većinom obični članovi
crkve, bila je isticana kao dokaz protiv nje. Kao nekada, nasuprot jasnom svjedočanstvu
Božje riječi, postavljalo se pitanje: „Vjerova li ga tko od knezova i farizeja?” Videći kako je
teško pobiti dokaze do kojih se došlo proučavanjem proročkih vremena, odvraćali su druge
od proučavanja proročanstava i govorili su da su proročke knjige zapečaćene i da se ne
mogu razumjeti. Mnogi koji su slijepo vjerovali svojim duhovnim pastirima, odbijali su da
slušaju opomenu; a drugi, iako osvjedočeni o istini, nisu se usudili da je priznaju „da ne bi
bili isključeni iz crkve.” Vijest koju je Bog poslao da crkvu okuša i očisti, jasno je otkrila
koliko je bio velik broj onih koji su svoju ljubav poklonili svijetu mjesto Kristu. Veze koje
su ih vezivale za zemlju bile su jače od onih koje su ih privlačile k nebu. Odlučili su da
slušaju glas svjetske mudrosti i odvratili su se od vijesti istine koja ispituje srce. {VB 309.5}
Odbacivši opomenu prvoga anđela, odbacili su i sredstvo koje je nebo predvidjelo za
njihovo preporođenje. Prezreli su vjesnika milosti koji je mogao ukloniti smetnje koje! su ih
dijelile od Boga, i sa još većom željom su se vratili svjetskom uživanju, To je bio uzrok
onog strašnog stanja jlubavi prema svijetu, otpadništva i duhovne smrti, koje je vladalo u
crkvama 1844 godine. {VB 310.1}
U Otkrivenju 14 poslije prvog anđela slijedi drugi koji objavljuje: „Pade, pade Babilon,
grad veliki; jer otrovnim vinom bluda svojega napoji sve narode.” Otkrivenje 14, 8. Izraz
„Babilon” dolazi od riječi „babel”, što znači zbrka, pometnja. Ovaj izraz se upotrebljava u
Svetom pismu da označi razne oblike lažnih ili otpalih religija. U Otkrivenju 17 Babilon je
prikazan kao žena — slika kojom se Biblija služi da simbolički označi crkvu. Čista žena
predstavlja čistu crkvu, a pala, otpalu crkvu. {VB 310.2}
U Bibliji se sveti i trajni karakter odnosa između Krista i njegove crkve prikazuje
bračnom vezom. Gospod je svoj narod sjedinio sa sobom svečanim zavjetom i obećao da će
biti njegov Bog, a narod se obavezao da će pripadati Njemu, samo Njemu. On veli: „Zaručit
ću te sebi do vijeka, zaručit ću te sebi pravdom i sudom i milošću i milosrđem.” Ozej 2, 19.
I ponavlja: „Jer sam ja muž vaš.” Jeremija 3, 14.1 Pavao upotrebljava isti izraz u Novome
zavjetu kad kaže: „Ja vas obrekoh mužu jednome da djevojku čistu izvedem pred Krista.” 2.
Korinćanima 11, 2. i i {VB 310.3}
Nevjerstvo crkve prema Kristu, koje se pokazalo u tome što je svoje povjerenje i ljubav
odvratila od Gospoda i dozvolila da ljubav prema svijetu osvoji njenu dušu, uspoređuje se sa
brakolomstvom. Izraelov grijeh, njegovo udaljavanje od Gospoda prikazano nam je tom
slikom. A Božja divna ljubav, koju je on prezreo, iznosi se dirljivo ovim riječima: „I zakleh
ti se, i učinih vjeru s tobom, govori Gospod, i ti posta moja.” „I bješe vrlo lijepa i prispje do
carstva. I raziđe se glas o tebi po narodima radi ljepote tvoje, jer bješe savršena krasotom
mojom, koju metnuh na te... Ali ti se osloni na ljepotu svoju, i pokvari se s glasa svojega, te
si prosipala bludstvo svoje.” „Doista, kao što žena iznevjeri druga svojega, tako vi
228