Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
Upadljiv primjer tiranskog karaktera ovog zastupnika nepogrešivosti je njegov postupak s
njemačkim carem Henrikom IV. Pošto se usudio da ne poštuje papski autoritet, ovaj vladar
je bio isključen iz crkve i lišen prijestola. Uplašen držanjem i prijetnjama svojih knezova,
koje je papa ohrabrio da se pobune protiv svoga gospodara, car je uvidio da se mora pomiriti
s Rimom. Usred zime prešao je Alpe u pratnji svoje žene i jednog vjernog sluge da bi se
ponizio pred papom. Kad je došao do dvorca u kome se papa nalazio, uveli su ga, bez
njegove pratnje, u jedno vanjsko dvorište, i tamo, izložen jakoj hladnoći, nepokrivene glave,
bosih nogu, obučen u bijedno odijelo, očekivao je dozvolu pape da smije izaći pred nje^a.
Tek poslije tri dana posta i kajanja papa je pristao da mu oprosti. Čak i to je učinio pod
uvjetom da car čeka naročito papsko odobrenje prije nego što se bude ukrasio znacima
carskog dostojanstva i počeo vršiti kraljevsku vlast, Grgur, naduven svojim uspjehom,
hvalio se da jie njegova dužnost da ponižava gordost careva. {VB 48.2}
Kolike li upadljive razlike između drske oholosti ovog naduvenog pontifeksa i krotkog i
blagog Krista, koji je prikazao sebe kako stoji pred vratima srca i moli da uđe, da donese
oproštenje i mir, i koji je učio svoje učenike: „Koji hoće među vama da bude prvi, da vam
bude sluga.” Matej 21, 27. {VB 48.3}
Slijedeći vjekovi svjedočili su o neprekidnom povećavanju zabluda koje je širio Rim. Još
prije uzdizanja papstva nauka neznabožačkih filozola bila je cijenjena i imala je utjecaj na
crkvu Mnogi, prividno obraćeni, još uvijek su se držali neznabožačke filozofije i ne samo da
su nastavili da je proučavaju nego su je i nametali drugima kao sredstvo za širenje njenog
utjecaja među neznabošcima. U kršćansku vjeru uvukle su se velike zablude. Jedna od
glavnih je vjera u čovjekovu urođenu besmrtnost i o svjesnom stanju mrtvih. Ovo učenje je
temelj na kome je Rim uzdigao kult svetaca i obožavanje Djevice Marije Otuda je proizašlo
lažno učenje o vječnoj muci nepokajanih, koje se rano uvuklo u papsko vjerovanje. {VB
48.4}
Ovim je bio pripremljen put za uvođenje još jedne neznabožačke izmišljotine, koju je
Rim nazvao čistilištem i upotrebljavao da zastrašuje lakovjerno i sujevjerno mnoštvo. Ovo
lažno učenje tvrdi da postoji jedno mjesto muka u kome se muče duše onih koji nisu
zaslužili vječnu propast, i iz koga one idu na nebo pošto se prethodno očiste od grijeha.
(Vidi Hist. dodatak.) {VB 49.1}
Još je jedna izmišljotina bila potrebna Rimu da bi se koristio strahom i grijesima svojih
sljedbenika. To je bila nauka o oprošten ju grijehova pomoću oproštajnica. Potpuno
oproštenje prošlih, sadašnjih i budućih grijeha i oslobođenje od svih muka i zasluženih kazni
obećano je onima koji budu sudjelovali u ratovima vrhovnog svećenika u cilju proširenja
njegove vlasti, u kažnjavanju njegovih neprijatelja i istrebljavanju svih onih koji bi se
usudili poricati njegovu duhovnu prevlast. Ljudi su također bili poučavani da se mogu
osloboditi grijeha davanjem novca crkvi, a isto tako se mogu osloboditi duše umrlih
prijatelja, koje se muče u vatri čistilišta. Na taj način Rim je punio svoje kase i potpomagao
30