Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
tada najveći u švicarskoj federaciji, i sve što’ se tamo’ zbivalo imalo je dalekosežan utjecaj.
Duhovna lica, na čiji je poziv Cvingli došao u Cirih, potrudila su se da mu objasne da ne
žele novotarije i uputili su ga u njegove dužnosti. {VB 146.2}
„Uložite sve napore”, rekli su mu, „da povećate prihode za crkvu, i ne zanemarujte
sitnice. Savjetujte vjerne sa propovjedaonice i u i ispovjedaonici da plaćaju svoje desetke i
prinose, i da darovima pokažu svoju ljubav prema crkvi. Trudite se da povećate prihod od
bolesnih, od mise i, uopće, od svake crkvene djelatnosti.” „U vaše dužnosti spada još
dijelenje svetih tajni, propovijedanje i briga za stado”, dodao je njepov starješina. „Ali vi
možete uzeti pomoćnika za ove različite službe, a naročito za propovijedanje. Vi ćete dijeliti
svete tajne samo uglednim ličnostima, i to kada vas pozovu; zabranjuje vam se da to činite
svakome bez obzira na njegov položaj.”103 {VB 146.3}
Cvingli je slušao šuteći, i pošto se zahvalio na časti što je pozvan na tako važnu službu,
počeo je da im izlaže plan koji je mislio da sprovede. „Kristov život”, rekao je on, „bio je
dugo sakriven od naroda. Ja ću naročito da propovijedam evanđelje po Mateju, Poglavlje po
poglavlje, iznoseći sve iz izvora Pisma, ispitujući njegove dubine, uspoređujući odlomak sa
odlomkom, i tražeći razumijevanje u stalnoj i usrdnoj molitvi. Ja ću posvetiti svoju službu u
slavu Boga, u slavu njegovog jedinorodnog Sina, za pravo spasenje duša i njegovo
utvrđivanje u pravoj vjeri.”104 Iako neki od svećenika nisu odobravali njegov plan i
pokušavali su da ga odvrate, Cvingli je ostao nepokolebljiv. Izjavio je da nema namjeru da
se služi nekom novom metodom već starom, koju je crkva upotrebljavala u ranija, čistija
vremena. {VB 146.4}
Već su istine koje je on propovijedao probudile interesiranje; i narod je u velikom
mnoštvu dolazio da sluša njegove propovijedi. Među njegovim slušaocima bilo je i takvih
koji već duže vremena nisu dolazili u crkvu. Svoju službu počinjao je otvaranjem evanđelja,
čitajući i tumačeći svojim slušaocima nadahnute izvještaje o Kristovom životu, i njegovoj
nauci i smrti. Ovdje, kao i u Ajnzidelnu, isticao je Božju Riječ, kao jedini nepogrešivi
autoritet, i Spasiteljevu smrt, kao jedinu potpunu žrtvu. „Hoću da vas dovedem Kristu,
govorio je on, „ka Kristu, pravom izvoru spasenja.,„105 Oko Cvinglija okupljali su se ljudi
svih staleža, počevši od državnika i naučenjaka, pa do zanatlija i seljaka. Sa dubokim
interesiranjem slušali su njegove riječi. On je ne samo propovijedao o daru spasenja, koji se
besplatno daje, nego neustrašivo žigosao i poroke svoga vremena. Mnogi na povratku iz
katedrale hvalili su Boga, govoreći: „Ovaj čovjek je pravi propovjednik istine.” „On će biti
naš Mojsije, koji će nas izvesti iz egipatske tame..”106 {VB 147.1}
Poslije oduševljenja prvih trenutaka počelo se javljati protivljenje. Monasi su se podigli
da spriječe njegov rad i osude njegovu nauku. Mnogi su mu se rugali i prijetili mu. Ali
Cvingli je sve to podnosio strpljivo, govoreći: „Ako želimo zadobiti zle za Isusa Krista,
onda moramo zatvoriti oči pred mnogim stvarima.”107 {VB 147.2}
103