Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
Zar se isti proces nije ponavljao skoro u svakoj crkvi koja se naziva protestantskom? Kad
su umrli njeni osnivači, koji su bili prožeti pravim duhom reforme, došli su njihovi
nasljednici, i sve je dobilo novi izgled. Držeći se slijepo vjerovanja svojih otaca i odbijajući
da prihvate bilo koju novu istinu, djeca reformatora udaljila su se daleko od njihovog
primjera u poniznosti, samoodricanju i odricanju od svijeta. Tako je „nestalo prve
jednostavnosti”. Crkvu je poplavio svjetski val i donio „sa sobom svoje običaje, ceremonije
i idole”. {VB 313.5}
O kako se sada među Kristovim sljedbenicima gajilo ona prijateljstvo sa svijetom koje je
„neprijateljstvo Bogu”. Koliko* su se velike crkve širom kršćanskog svijeta udaljile od
biblijske poniznosti, samoodricanja, jednostavnosti i pobožnosti! Džon Veslej, govoreći o
pravoj upotrebi novca, rekao je: „Ne rasipajte ni jedan dio tako dragocjenog dara da biste
zadovoljili želju za suvišnim i skupocjenim odijevanjem ili nepotrebnim ukrašavanjem! Ne
rasipajte ništa od toga na vještačko ukrašavanje vaših domova, na suvišno i skupocjeno
pokućstvo, skupocjene slike i ukrašavanje zlatom... Ne trošite ništa na sujetni život da biste
privukli divljenje i pažnju ljudi... Dok ti je dobro, ljudi će o tebi dobro govoriti. Dok se
odijevaš u purpur i skupocjene haljine, i živiš svaki dan u izobilju, mnogi će, bez sumnje,
veličati tvoj ukus, darežljivost i gostoprimstvo. Ali ne plaćaj tako skupo njihovo
odobravanje; bolje je da se zadovoljiš čašću koja dolazi od Boga.”275 Ali u mnogim
crkvama našeg vremena nema ni traga takvom učenju. {VB 314.1}
Pripadati jednoj vjeroispovijesti postalo je u svijetu nešto uobičajeno. Vladari, političari,
pravnici, liječnici, trgovci — svi postaju članovi crkve da bi ih društvo više poštovala i
imalo povjerenja u njih, i da bi bili uspješniji u svojim poslovima. Ovako oni pokušavaju da
svoje nepravedne poslove zaviju u plašt kršćanske vjeroispovijesti. Razne vjerske zajednice,
ojačane bogatstvom i utjecajem ovih pokrštenih svjetskih ljudi, mogle su još više da steknu
popularnost i veći broj pokrovitelja. U najljepšim ulicama podignute su veličanstvene crkve,
raskošno ukrašene. Vjernici koji dolaze na bogosluženje oblače se po modi i u skupe haljine.
Darovitim propovjednicima daje se velika plata da zabavljaju i privlače narod. Njihove
propovijedi ne smiju žigosati narodne grijehe, nego moraju biti mile njihovim ušima i lijepo
zvučati. Tako su ugledni grešnici upisivani i crkvene knjige, a fini grijesi prikrivani plaštom
po-božnosti. {VB 314.2}
Jedne poznate novine, govoreći o sadašnjem odnosu američkih kršćana prema svijetu,
pišu: „Crkva se neosjetno predala duhu vremena i prilagodila svoja bogosluženja
suvremenim prohtjevima.” „Stvarno, crkva sada upotrebljava kao svoje oruđe sve što vjeru
može učiniti privlačnom.” Jedan pisac piše u njujorškom listu „Independent” o današnjem
metodizmu slijedeće: „Sve više se gubi granica kolja odvaja pobožne od bezbožnih, a revni
ljudi sa obiju strana trude se da sasvim uklone razliku između načina njihovog postupanja i
njihovih zabava.” Popularnost religije doprinijela je mnogo da se povećao broj onih koji
hoće da uživaju njene blagoslove, ali ne da časno1 ispunjavaju svoje dužnosti.” {VB 314.3}
231