Militantne Crkve i Države
Rat je od životne važnosti za državu; to je područje u kojem se rješava biti ili ne biti; to je staza koja vodi u sigurnost ili propast. (Ili »jer je (bojno polje) mjesto gdje se rješava pitanje života i smrti (a rat) put da se ostane živ ili propadne«.) Stoga je nužno dobro ga proučiti. »Oružje je alat zlog znamenja.« Rat je ozbiljno pitanje koje ne možemo shvatiti ako u nj ulazimo bez potrebnog razmišljanja. 2. Ratnu situaciju moramo razmatrati uzimajući u obzir pet temeljnih činilaca. 3. Prvi od tih činilaca je moralni utjecaj (Ovdje je dao (uvriježeno Ino) preveden kao »moralni utjecaj«. Obično se prevodi kao »put« ili »ispravan put«. Kad govorim o moralu, mislim na izvor sklada između naroda i njegovih vođa, odnosno je li narod spreman slijediti ih u život i u smrt ne plašeći se smrtne opasnosti (ili »Moralni utjecaj je ono zahvaljujući čemu narod živi u skladu sa svojim nadređenima « ... To su ključevi pobjede u rukama stratega. Dakle, ako proračuni pokazuju da su naše snage nadmoćnije, u hramu će se procijeniti da je u izgledu pobjeda. … Svaki se rat osniva na varkama…,
Rat je od životne važnosti za državu; to je područje u kojem se rješava biti ili ne biti; to je staza koja vodi u sigurnost ili propast. (Ili »jer je (bojno polje) mjesto gdje se rješava pitanje života i smrti (a rat) put da se ostane živ ili propadne«.) Stoga je nužno dobro ga proučiti. »Oružje je alat zlog znamenja.« Rat je ozbiljno pitanje koje ne možemo shvatiti ako u nj ulazimo bez potrebnog razmišljanja. 2. Ratnu situaciju moramo razmatrati uzimajući u obzir pet temeljnih činilaca. 3. Prvi od tih činilaca je moralni utjecaj (Ovdje je dao (uvriježeno Ino) preveden kao »moralni utjecaj«. Obično se prevodi kao »put« ili »ispravan put«. Kad govorim o moralu, mislim na izvor sklada između naroda i njegovih vođa, odnosno je li narod spreman slijediti ih u život i u smrt ne plašeći se smrtne opasnosti (ili »Moralni utjecaj je ono zahvaljujući čemu narod živi u skladu sa svojim nadređenima « ... To su ključevi pobjede u rukama stratega. Dakle, ako proračuni pokazuju da su naše snage nadmoćnije, u hramu će se procijeniti da je u izgledu pobjeda. … Svaki se rat osniva na varkama…,
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
<strong>Militantne</strong> <strong>Crkve</strong> i <strong>Države</strong><br />
sirotište, i smatra se da je prije izbijanja revolucije dvjesta hiljada siromaha tražilo<br />
milostinju iz kraljeve ruke. Samo je jezuitski red cvjetao usred propale nacije i vladao<br />
strašnom tiranijom nad crkvama i školama, tamnicama i galijama.” {VB 230.2}<br />
Evanđelje bi u Francuskoj donijelo rješenje političkih i socijalnih problema, koje je<br />
osujetila oholost klera, kralja i zakonodavaca, i koji su konačno gurnuli narod u anarhiju i<br />
propast. Na nesreću, pod vlašću Rima, ljudi su izgubili blago,slovenu nauku Spasiteljevu,<br />
koja je učila samopožrtvovanosti i nesebičnoj ljubavi. Napustili su put samoodricanja za<br />
dobro drugih. Bogati nisu bili pokarani zbog ugnjetavanja siromašnih, a siromašnima nije<br />
pružena nikakva pomoć u njihovom ropstvu i poniženju. Sebičnost bogatih i silnih postajala<br />
je sve grubljom i okrutnijom. Vjekovima je rasipno i pokvareno plemstvo tlačilo seljaka;<br />
bogati je pljačkao siromaha, a siromah je mrzio bogatog. {VB 230.3}<br />
U mnogim provincijama imanja su bila u rukama plemstva; radnička klasa bila je samo<br />
najamnik; ona je bila izložena na milost i nemilost svojih gospodara i morala se pokoravati<br />
njihovim pretjeranim zahtjevima. Teret izdržavanja crkve i države padao je na srednji i niži<br />
stalež, koji su bili opterećeni teškim porezima od strane građanske i duhovne vlasti.<br />
Samovolja plemića smatrala se vrhovnim zakonom; zemljoradnici i seljaci mogli su umirati<br />
od gladi, na što se njihovi ugnjetači nisu ni osvrtali. Narod je bio primoran da pazi isključivo<br />
na interese svojih gospodara. Život zemljoradnika bio je život neprekidnog napora i bijede;<br />
njihove žalbe, kad bi se usudili da ih iznesu, bile su odbacivane s uvredljivim prezirom. Sud<br />
je uvijek stajao na strani plemića, a protiv seljaka. Suci su se mogli javno podmićivati, a<br />
samovolja plemstva smatrala se zakonom. Pod takvim sistemom vladala je opća<br />
Pokvarenost. Jedva je polovina poreza, iznuđenog od naroda, stizala u crkvene i državne<br />
blagajne; sve ostalo rasipalo se u razvratnim zabavama. Ljudi koji su na ovaj način pljačkali<br />
svoje sunarodnike bili su oslobođeni od svih poreza, a po zakonu i običajima imah su pravo<br />
na svaku državnu službu. Pripadnika povlaštenog staleža bilo je sto i pedeset tisuća, a da bi<br />
se zadovoljila njihova rasipnost, milioni njihovih bližnjih bili su osuđeni na jadan i<br />
ponižavajući život. (Vidi Hist. dodatak.) {VB 230.4}<br />
Dvor je živio u raskoši i rasipnosti. Nepovjerenje je vladalo između naroda i vladara. Na<br />
sve mjere koje su vlasti poduzimale gledalo se sa nepovjerenjem. U toku više od pola vijeka<br />
prije revolucije na prijestolu je sjedio Luj XV, koji se čak u onim teškim vremenima<br />
odlikovao lijenošću, lakomislenošću i moralnom pokvarenošću. Pored tako pokvarenog i<br />
okrutnog plemstva i osiromašenog i neukog nižeg staleža, pored zbrke u državnim<br />
finansijama i ogorčenog naroda, nije bilo potrebno proročko oko da bi se predvidjela<br />
opasnost strašne katastrofe koja se približavala. Na opomene svojih savjetnika, kralj je<br />
obično odgovarao: „Pokušajte da se sve održi ovako dok ja živim! a poslije moje smrti neka<br />
dođe što mu drago.” Uzalud se ukazivalo na potrebu reforme. Kralj je vidio zlo, ali nije<br />
imao ni hrabrosti ni snage da ga spriječi. Sudbina koja je čekala Francusku najbolje je<br />
prikazana u njegovom ravnodušnom i sebičnom odgovoru: „Poslije mene — potop!” {VB<br />
231.1}<br />
166
Change language