Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
činile njegovu mladost teško podnošljivom.” Kad je postao član crkvenog vijeća u
Virtembergu, borio se za stvar vjerske slobode. „Mada je crkvi priznavao sva prava i
preimućstva, tražio je da se dozvoli da istupe iz državne crkve svi oni koji iz razloga savjesti
to žele. Dobre posljedice ovoga postupka i danas se još osjećaju u njegovoj domovini. {VB
296.2}
Kad je jednom spremao propovijed za adventnu nedjelju iz Otkrivenja 21. glave,
iznenada mu je zasijala svjetlost o drugom Kristovom dolasku. Proročanstva iz Otkrivenja
postala su mu jasnija nego ikada ranije. Saznanje o ogromnoj važnosti i neizmjernoj slavi
prizora koje su proroci opisali, toliko ga je uzbudilo da je bio prinuđen da za neko vrijeme
prekine proučavanje ovoga predmeta. Ali na propovjedaonici mu se opet pojavila ista slika u
svoj svojoj sili i jasnoći. Od toga vremena posvetio se proučavanju proročanstava, osobito
onih u Otkrivenju, i uskoro se uvjerio da ona upućuju na Kristov dolazak koji nije daleko.
Datum koji je on ustanovio kao vrijeme drugog Kristovog dolaska razlikovao se samo za
nekoliko godina od onoga koji je kasnije prihvatio Miler. {VB 296.3}
Bengel ovi spisi su se proširili po cijelom kršćanskom svijetu. U njegovoj državi,
Virtembergu, a donekle i u drugim dijelovima Njemačke, bili su već prilično prihvaćeni
njegovi pogledi o proročanstvima. Pokret se poslije njegove smrti i dalje širio, i adventna
vijest se čula u Njemačkoj u isto vrijeme kad je i u drugim zemljama skrenula na sebe
pažnju. Još ranije su neki vjerni otišli u Rusiju, i ondje osnovali kolonije, i vjera u skori
Kristov dolazak još uvijek se čuva u njemačkim crkvama ove zemlje. {VB 297.1}
U Francuskoj i Švicarskoj je takođe zasjalo vidjelo. U Zenevi, gdje su Farel i Kalvin
raširili istinu reformacije, propovijedao je Gosen vijest o drugom Kristovom dolasku. Dok je
još studirao na univerzitetu, na Gosena je utjecao duh raci,onalizma, koji je u drugoj
polovini osamnaestog i u početku devetnaestog vijeka vladao u cijeloj Evropi, i kad je
stupio u propovjedničku službu bio je ne samo neupućen u pravu vjeru nego je i naginjao
sumnji. U svojoj mladosti rado je studirao proročanstva. Čitajući Rolenovu „Historiju
staroga vijeka”, nj,egova je pažnja bila skrenuta na drugu glavu Danijelovu. Bio je
iznenađen čudnovatom tačnošću kojom su se proročanstva ispunila, kako se to vidjelo iz
prikaza ovog historičara. Tu se nalazilo svjedočanstvo o božanskom nadahnuću Svetoga
pisma, koje mu je u raznim opasnostima kasnijih godina služilo kao lenger. Više se nije
mogao zadovoljiti naukom racionalizma i, proučavajući Bibliju i tražeći jasnije vidjelo,
stekao je poslije nekog vremena čvrstu vjeru. {VB 297.2}
Kad je nastavio da proučava proročanstva, uvjerio se da je dolazak Gospodnji blizu. Pod
utiskom svečanosti i važnosti ove velike istine, želio je da je iznese pred narod. Ali
vjerovanje, rašireno u narodu, da su Danijelova proročanstva tajna, i da se ne mogu
razumjeti, bilo je velika smetnja u ostvareni u njegove namjere. Napokon je odlučio — kao
što je prije njega učinio Farel kada je Zenevi donio evanđelje — da počne sa djecom preko
koje se nadao da će privući i roditelje. {VB 297.3}
218