Militantne Crkve i Države
Rat je od životne važnosti za državu; to je područje u kojem se rješava biti ili ne biti; to je staza koja vodi u sigurnost ili propast. (Ili »jer je (bojno polje) mjesto gdje se rješava pitanje života i smrti (a rat) put da se ostane živ ili propadne«.) Stoga je nužno dobro ga proučiti. »Oružje je alat zlog znamenja.« Rat je ozbiljno pitanje koje ne možemo shvatiti ako u nj ulazimo bez potrebnog razmišljanja. 2. Ratnu situaciju moramo razmatrati uzimajući u obzir pet temeljnih činilaca. 3. Prvi od tih činilaca je moralni utjecaj (Ovdje je dao (uvriježeno Ino) preveden kao »moralni utjecaj«. Obično se prevodi kao »put« ili »ispravan put«. Kad govorim o moralu, mislim na izvor sklada između naroda i njegovih vođa, odnosno je li narod spreman slijediti ih u život i u smrt ne plašeći se smrtne opasnosti (ili »Moralni utjecaj je ono zahvaljujući čemu narod živi u skladu sa svojim nadređenima « ... To su ključevi pobjede u rukama stratega. Dakle, ako proračuni pokazuju da su naše snage nadmoćnije, u hramu će se procijeniti da je u izgledu pobjeda. … Svaki se rat osniva na varkama…,
Rat je od životne važnosti za državu; to je područje u kojem se rješava biti ili ne biti; to je staza koja vodi u sigurnost ili propast. (Ili »jer je (bojno polje) mjesto gdje se rješava pitanje života i smrti (a rat) put da se ostane živ ili propadne«.) Stoga je nužno dobro ga proučiti. »Oružje je alat zlog znamenja.« Rat je ozbiljno pitanje koje ne možemo shvatiti ako u nj ulazimo bez potrebnog razmišljanja. 2. Ratnu situaciju moramo razmatrati uzimajući u obzir pet temeljnih činilaca. 3. Prvi od tih činilaca je moralni utjecaj (Ovdje je dao (uvriježeno Ino) preveden kao »moralni utjecaj«. Obično se prevodi kao »put« ili »ispravan put«. Kad govorim o moralu, mislim na izvor sklada između naroda i njegovih vođa, odnosno je li narod spreman slijediti ih u život i u smrt ne plašeći se smrtne opasnosti (ili »Moralni utjecaj je ono zahvaljujući čemu narod živi u skladu sa svojim nadređenima « ... To su ključevi pobjede u rukama stratega. Dakle, ako proračuni pokazuju da su naše snage nadmoćnije, u hramu će se procijeniti da je u izgledu pobjeda. … Svaki se rat osniva na varkama…,
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
<strong>Militantne</strong> <strong>Crkve</strong> i <strong>Države</strong><br />
da su oni zadobili druge, a ovi opet druge, tako da su svi dovedeni u luku mira da tu polože<br />
svoje krune pred Isusove noge i da ga slave u beskrajna vremena vječnosti. {VB 525.2}<br />
Kad spaseni budu pozdravljeni dobrodošlicom u Božjem gradu, zrakom se prolama<br />
radostan uzvik ushićenja i slavljenja Boga. Sada se susreću prvi i drugi Adam. Božji Sin<br />
stoji sa raširenim rukama da dočeka oca našeg roda — biće koje je On stvorio, koje je<br />
sagriješilo protiv svoga Stvoritelja, i zbog čijeg grijeha Spasitelj nosi znake raspeća. Kada<br />
Adam ugleda tragove strašnih klinova, on ne pada na grudi svoga Gospoda, nego se ponizno<br />
baca pred njegove noge kličući: „Dostojno, dostojno je Jagnje što je zaklano!” Spasitelj ga<br />
nježno podiže i poziva ga da opet baci svoj pogled na Edem iz kojega je tako dugo bio<br />
izagnan. {VB 525.3}<br />
Poslije njegovog izgnanstva iz Edema, Adamov život na zemlji bio je ispunjen tugom.<br />
Svaki uveli list, svaka prinešena žrtva, svako nesavršenstvo u prirodi koja je nekad bila tako<br />
lijepa, svaka mrlja u čovjekovom karakteru podsjećala ga je stalno na njegov grijeh. Strašan<br />
je bio bol kajanja kada je vidio kako se bezakonje umnožava, i kada je na svoje opomene<br />
dobijao kao odgovor samo prebacivanje da je on prouzrokovao grijeh. Sa strpljivom<br />
poniznošću podnosio je, skoro hiljadu godina, kaznu svoga prijestupa. Iskreno se kajao za<br />
svoj grijeh i uzdao se u zasluge obećanog Spasitelja, i tako je umro u nadi ha uskrsenje.<br />
Božji Sin je otkupio čovjekov neuspjeh i pad, i sada Adam, kroz djelo očišćenja, opet<br />
dobiva svoju prvu vlast. {VB 525.4}<br />
Izvan sebe od radosti, on posmatra drveće koje mu je nekada pružalo radost — isto<br />
drveće sa kojega je brao rod u da-nima svoje nevinosti i sreće. Vidi loze koje su njegovale<br />
njegove vlastite ruke, isto cvijeće koje je nekada sa ljubavlju gajio. Njegov duh shvaća svu<br />
stvarnost prizora. Razumije da je ovo zbilja obnovljeni Edem, samo sada još mnogo ljepši<br />
nego kada je bio iz njega izagnan. Spasitelj ga vodi drvetu života, uzabira divan plod i nudi<br />
mu da jede. On gleda oko sebe i vidi mnoštvo iz svoje spasene porodice u Božjem raju.<br />
Tada polaže svoju sjajnu krunu pred Isusove noge i, bacivši se na njegove grudi, zagrli<br />
Otkupitelja. Uzima u ruke zlatnu harfu i nebeskim svodom odjekuje pobjedonosna pjesma:<br />
„Dostojno, dostojno, dostojno je Jagnje što je zaklano, i opet živi!” Adamova porodica<br />
prihvaća melodiju i, polažući svoje krune pred Spasiteljeve noge, svi se klanjaju pred Njim<br />
dajući mu slavu. {VB 526.1}<br />
Ovo ponovno sjedinjenje posmatraju anđeli koji su plakali kada je Adam pao i radovali<br />
se kada se Isus, poslije svoga uskrsnuća, uznio na nebo, otvorivši izlaz iz groba svima koji<br />
će vjerovati u Njega. Sada oni vide djelo spasenja dovršeno i sjedinjuju svoje glasove u<br />
pjesmi zahvalnosti. {VB 526.2}<br />
Na kristalnome moru pred prijestolom — na tom staklenom moru, koje tako odsjajuje<br />
slavom Božjom da izgleda kao da je pomiješano ognjem — stoji sakupljeno mnoštvo onih<br />
„što pobijediše zvijer i ikonu njezinu, i žig njezin, i broj imena njezina”. Sto četrdeset i četiri<br />
hiljade, koji su otkupljeni od ljudi, stoje na gori Sionu sa Jagnjetom, „imajući harfe Božje”, i<br />
393
Change language