Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
drugom preko iezera na sigurno mjesto. Tako se svršio njegov prvi pokušaj da Zenevi objavi
evanđelje. {VB 192.1}
Za drugi pokušaj izabrano je skromnije oruđe, — to je bio mladić tako skromnog izgleda
da su ga hladno primili čak i takozvani prijatelji reformacije. Ali šta je mogao učiniti tako
neiskusan čovjek kad je sam Farel bio odbijen? Kako bi mogao odoljeti buri čovjek koji je
imao tako malo hrabrosti i iskustva kad je najjači i najhrabriji bio primoran da pobjegne?
„Ne silom ni krepošću, nego Duhom mojim, veli Go-spod nad vojskama.” Zaharija 4, 6.
„Što je slabo pred svijetom, ono izabra Bog da posrami jako; jer je ludost Božja mudrija cd
ljudi, i slabost je Božja jača od ljudi.” 1. Korinćanima 1, 27. 25. {VB 192.2}
Fromen — tako se zvao taj mladić — otpočeo je svoje djelo kao učitelj. Istine kojima je
djecu poučavao u školi, po-navljala su ona kod kuće. Uskoro su i roditelji počeli dolaziti da
slušaju objašnjenje Biblije, dok školska dvorana nije bila puna pažljivih slušalaca. Novi
zavjet i traktati bili su razdijeljeni u velikom broju, koje su čitali mnogi koji se nisu usudili
javno da dođu i slušaju novu nauku. Uskoro je ovaj mladi propovjednik bio primoran da
pobjegne; ali istine koje je propovijedao uhvatile su dubok korijen u srcima ljudi.
Reformacija je bila utemeljena, počela je jačati i širiti se. Propovjednici su se vratili, i
konačno je njihovim radom uvedeno u Zenevi protestantsko bogosluženje. {VB 192.3}
Grad se već izjasnio za reformaciju kada je Kalvin, nakon raznih putovanja i teškoća,
ušao na njegova vrata. Vraćajući se sa svoje posljednje posjete svom rodnom mjestu, bio je
na putu za Bazel da tamo nastavi svoje studije, ali pošto je put bio okupiran vojskom Karla
V, bio je primoran da pođe zaobilaznim putem preko Ženeve. {VB 193.1}
U toj Kal vinovoj posjeti Zenevi, Farel je vidio Božju ruku. Iako je Ženeva već primila
reformiranu vjeru, ipak je tu još trebalo obaviti veliki posao. Duše se obraćaju Bogu kao
pojedinci, a ne kao čitave crkve; djelo novorođenja mora biti izvrešno u srcu i u savjesti
silom Svetog Duha, a ne dekretima sabora. Ženevljani, koji su odbacili autoritet Rima, nisu
još bili tako spremni da odbace poroke koji su cvjetali pod njegovim okriljem. Nije bio lak
posao da se uspostave čista načela evanđelja i da se narod pripravi da dostojno ispuni
zadatak na koji ga je, po svim izgledima, Proviđenje pozvalo. {VB 193.2}
Farel je bio uvjeren da je u Kalvinu našao onoga koji treba da bude njegov suradnik u
tom djelu. U ime Boga, svečano je zakleo mladog evanđelistu da ostane ovdje i da s njime
surađuje. Kalvin je uplašen oklijevao. Plašljiv i miroljubiv, bojao se da stupi u dodir sa
hrabrim, nezavisnim i čak naprasitim građanima Ženeve. Njegovo nježno zdravlje i njegove
navike za proučavanjem gonile su ga da traži povučenost. Vjerujući da bi svojim perom
mogao najbolje poslužiti reformaciji Kalvin je čeznuo da nađe jedno tiho mjesto za
proučavanje, odakle bi putem štampe poučavao’ i izgrađivao crkve. Ali Farelov svečani
poziv došao mu je kao poziv s neba, i on nije imao smjelosti da ga odbije. Činilo mu se,
rekao je on, kao da se ispružila Božja ruka s neba, „te ga je dohvatila i neopozivo postavila
na mjesto koje je tako nestrpljivo želio da napusti.”181 {VB 193.3}
138