Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
se tvojoj istini. Živi, živi, oni će te slaviti kao ja danas: otac će sinovima javljati istinu
tvoju.” Izaija 38, 18. 19. U narodu rasprostranjeno vjerovanje uči da se mrtvi pravednici
nalaze na nebu gdje u blaženstvu slave Boga besmrtnim jezikom. Ali Ezekija nije vidio u
smrti takvu divnu mogućnost. Sa njegovim riječima se slaže svjedočanstvo Psalmiste: „Jer
mrtvi ne spominju tebe; u grobu tko će te sla-viti? Neće te mrtvi hvaliti, Gospode, niti oni
koji siđu onamo gdje se muči.” Psalam 6, 5; 115, 17. {VB 443.4}
Petar je na dan Duhova rekao o patrijarhu Davidu „da umrije, i ukopan bi, i grob je
njegov među nama do ovoga dana”. „Jer David ne iziđe na nebesa.” Djela 2, 29. 34.
Činjenica da David ostaje u grobu sve do uskrsenja dokazuje da pravednici ne idu na nebo u
času smrti. Samo uskrsenjem, i zahvaljujući Kristovom uskrsenju, moći će David konačno
sjesti s desne strane Bogu. {VB 444.1}
Pavao je rekao: „Jer ako mrtvi ne ustaju, ni Krist ne usta. A ako Krist ne usta, uzalud
vjera vaša: još ste u grijesima svojim. Dakle i oni koji pomriješe u Kristu, izgiboše.” 1.
Korinćanima 15, 16-18. Da su za vrijeme četiri hiljade godina pravednici išli u nebo odmah
u času smrti, kako bi Pavao mogao reći da ako nema uskrsenja, onda i „oni koji pomriješe u
Kristu, izgiboše”? Tada uskrsenje uopće ne bi bilo potrebno. {VB 444.2}
Mučenik Tindal je rekao o stanju mrtvih: „Ja otvoreno priznajem da nisam uvjeren da oni
već žive u slavi u kojoj živi Krist ili u kojoj su izabrani anđeli Božji. To nije moja vjera. Jer
ako bi pravedni već bili na nebu, onda ja smatram da bi propovijedanje o uskrsenju tijela
bilo bez svrhe.” (Predgovor Novom zavjetu, 1534.) {VB 444.3}
Nepobitna je činjenica da je nada u vječno blaženstvo u trenutku smrti dovela do općeg
zanemarivanja biblijske nauke o uskrsnuću. Ovo je primijetio i Dr. Adam Klarke, koji je
rekao: „Izgleda da su prvi kršćani smatrali nauku o uskrsenju mnogo važnijom nego što je
mi smatramo danas! Zašto je to tako? Apostoli su je neprestano naglašavali i njime
pođsticali Božju djecu na marljivost, poslušnost i radosnu revnost. A njihovi sljedbenici u
današnjem vremenu rijetko je spominju! Tako su propovijedali apostoli, i tako su vjerovali
prvi kršćani; tako propovijedamo i mi, i tako vjeruju i naši slušaoci. U Evanđelju nema ni
jedne nauke koja je jače istaknuta; a nema nijedne nauke u sadašnjem sistemu
propovijedanja koja je toliko zanemarena!” Tumačenje Novoga zavjeta; 1. Korinćanima
15. {VB 444.4}
Ovo stanje se produžilo dok slavna istina o uskrsenu nije sasvim potamnjela i gotovo
sasvim se izgubila iz vida u kršćanskom svijetu. Tako jedan istaknuti vjerski pisac, u svojim
primjedbama o Pavlovim riječima u 1. Solunjanima 4, 13-18, kaže: „Zbog praktičnog cilja
utjehe, nauka o blaženoj besmrt-nosti pravednika zamjenjuje sumnjivu nauku o drugom
Kristovom dolasku. U trenutku naše smrti dolazi Gospod po nas. To je ono što mi treba da
čekamo i za čim treba da težimo. Mrtvi su već ušli u slavu. Oni ne čekaju na trubu da prime
svoj sud i blaženstvo.” {VB 445.1}
332