Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
događa pod suncem niti išta znaju o radostima i nevoljama onih koji su im najmiliji na
svijetu. {VB 452.1}
Štaviše, Bog je izričito zabranio svaku tobožnju vezu sa duhovima preminulih. Među
Jevrejima su postojali ljudi koji su tvrdili, kao i spiritisti danas, da održavaju vezu sa
mrtvima. Ali „duhovi pogađački” (Djela 16, 16.), kako su nazvani ovi posjetioci sa drugoga
svijeta, nazivaju se u Bibliji „duhovi đavolski”. (Uporedi 4. Mojsijeva 25, 1-3; Psalam 106,
28; 1. Korinćanima 10, 20; Otkrivenje 16, 14.) Gospod je kazao da je gad i zabranio pod
smrtnom kaznom održavanje veze sa ovakvim duhovima. (3. Mojsijeva 19, 31; 20, 27.) Već
samo ime „vraćanje” izaziva danas preziranje. Tvrđenje da ljudi mogu da stupe u vezu sa
zlim duhovima smatra se kao priča mračnog srednjeg vijeka. Ali spiritizam, koji broji
stotine hiljada, pa čak i milione pristalica; koji je prodro u naučne krugove; koji se uvukao u
crkve i naišao na naklonost u zakonodavnim tijelima, pa čak i u kraljevskim dvorovima, —
ova silna obmana samo je oživljavanje, u novom ruhu, onog u staro doba osuđenog i
zabranjenog vračarstva. {VB 452.2}
Kad ne bismo imali drugih dokaza o pravom karakteru spiritizma, za kršćane trebalo bi
da je dosta što ovi duhovi ne prave razliku između pravde i grijeha, između najčistijih i
najplemenitijih Kristovih apostola i veoma pokvarenih sotoninih slugu. Time što sotona
najniže ljude uzdiže kao da su na nebu, i daje im tamo počasna mjesta, on kaže svijetu:
„Nije važno koliko ste zli, nije važno da li vjerujete u Boga i Bibliju ili ne. Živite kako
hoćete. Nebo je vaša domovina.” Učitelji spiritizma, u stvari, tvrde: „Tko god čini zlo, po
volji je Gospodu, i takvi su mu mili; ili gdje je Bog koji sudi?” Malahija 2, 17. Božja Riječ
kaže: „Teško onima koji zlo zovu dobro, a dobro zlo, koji prave od mraka svjetlost, a od
svjetlosti mrak.” Izaija 5, 20. {VB 452.3}
Ovi lažni duhovi javljaju se u obliku „apostola” koji protivrječe onome što su pisali
apostoli nadahnuti Svetim Duhom dok su bili na zemlji. Oni poriču božansko porijeklo
Biblije, i tako ruše temelj nade kršćanina i gase svjetlost koja pokazuje put u nebo. Sotona
čini da svijet vjeruje da je Biblija samo jedna bajka ili knjiga koja odgovara dobu djetinjstva
ljudskog roda, ali na koju sada treba drukčije gledati, ili je potpuno odbaciti kao zastarjelu.
A kao zamjenu za Božju Riječ, on ističe spiritističke pojave. To je sredstvo koje je potpuno
pod njegovom kontrolom. Ovim sredstvom on može postići da svijet vjeruje u ono što on
hoće. Knjigu koja treba da osudi njega i njegove sljedbenike, odbacuje; a Spasitelja svijeta
prikazuje kao običnog čovjeka. Kao što je rimska straža, koja je čuvala Isusov grob,
proširila lažne glasove, kako su je naučili svećenici i starješine da bi pobili njegovo
uskrsenje, tako i pristalice spiritističkih pojava pokušavaju da dokažu da u životu našeg
Spasitelja nema ničega čudesnog. Pošto su tako Isusa stavili u pozadinu, oni skreću pažnju
na svoja vlastita čudesa tvrdeći da ona daleko nadmašuju Kristova djela. {VB 452.4}
Istina je da spiritizam danas mijenja svoj oblik i, prikrivajući neke svoje najgrublje crte,
poprima kršćansko ruho. Ali njegove izjave sa govornice i preko štampe su se objavljivale
338