Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
poretka.”215 I teolozi su podstrekavali pred-rasude naroda govoreći da protestantska nauka
navodi na novotarije i gluposti, da lišava kraljeve požrtvovane ljubavi njegovih podanika i
opustošuje crkvu i državu.” Tako je Rim uspio da podigne Francusku protiv reformacije.
„Mač progonstva bio je najprije izvučen u Francuskoj da bi se sačuvao prijesto, zakoni i
plemstvo.”216 {VB 229.1}
Vladari nisu predvidjeli posljedice ove kobne politike. Nauka Svetog pisma usadila bi u
srca ljudi načela pravde, umjerenosti, istine, jednakosti i dobrote koja su ugaoni kamen
narodnog napretka. „Pravda podiže narod.” „Pravdom se učvršćuje prijesto.” „Djelo pravde
bit će mir, i plod pravednosti pokoj i sigurnost do vijeka.” Priče 13, 34; 16, 12; Izaija 32, 17.
Tko se pokorava Božjem zakonu, poštovat će i zakone svoje zemlje. Tko se boji Boga,
poštovat će i vladara u sprovođenju njegove pravedne i zakonite vlasti. Ali nesretna
Francuska zabranila je Bibliju i počela je da progoni njene učenike. Vjekovima su iskreni i
pošteni ljudi, ljudi prosvijećeni i savjesni, ljudi načela, koji su imali hrabrosti da
ispovijedaju svoje uvjerenje i da trpe zbog vjere — radili kao robovi na galijama, umirali na
lomačama ili trunuli u mračnim ćelijama. Tisuće njih našlo je spasenje u bjekstvu; i takvo je
stanje trajalo još dvjesta i pedeset godina poslije reformacije. {VB 229.2}
Možda nije bilo ni jedne generacije u Francuskoj u toku tog dugog perioda, koja nije bila
svjedok kako učenici evanđelja bježe pred bijesom svojih progonitelja. Oni su ponijeli sa
sobom svoje znanje, svoju vještinu, svoju marljivost i smisao za red, u čemu su se redovno
isticali, i time su obogaćivali zemlje koje su im pružale utočište, a što je sve išlo na štetu
Francuske. Da su svi koji su bili prognani cstali u Francuskoj i da su svojom sposobnošću u
svojim zanatima obogaćavali svoju zemlju; da je za ova tri vijeka njihova umješnost u radu
bila iskorišćena u raznim granama radinosti u domovini; da su njihov stvaralački duh i
istraživački um obogatili njenu literaturu i nauku; da je njihova mudrost upravljala
skupštinama i njihova hrabrost rukovodila bitkama; da je njihova pravičnost stvarala zakone
i da je religija Svetog pisma jačala um i upravljala svješću njenog naroda, kolika li bi bila
slava Francuske! Ona bi danas bila velika, napredna i sretna zemlja — primjer ostalim
narodima! {VB 229.3}
Ali licemjerni i slijepi fanatizam istjerao je iz zemlje svakog učitelja vrline, svakog borca
za red, svakog čestitog zaštitnika prijestola; on je govorio ljudima koji su htjeli i mogli
učiniti svoju zemlju velikom i slavnom: birajte šta hoćete! — lomaču ili izgnanstvo!
Konačno je propast zemlje bila potpuna; nije više ostala nijedna savjest koju bi trebalo da se
osudi na smrt; nije više bilo religije koju bi trebalo odvesti na lomaču, ni rodoljuba koje bi
trebalo otjerati u izgnanstvo.”217 To je izazvalo revoluciju sa svim njenim strahotama. {VB
230.1}
Bjekstvom hugenota nastao je sveopći nazadak u Francuskoj. Industrijski gradovi koji su
cvjetali počeli su propadati; plodne oblasti su opustjele; umna zatupljenost i moralno
opadanje pojavili su se poslije razdoblja neobičnog napretka. Pariz je postao ogromno
165