Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
vrijeme sve one koji će morati da prođu kroz slično iskustvo. Božja moć i veličina bili su
uzdignuti iznad ljudskih odluka, iznad sile sotonine moći. {VB 138.5}
Uskoro poslije toga Luter je dobio naređenje od cara da se vrati kući. Reformator je znao
da će poslije te naredbe brzo doći i njegova osuda. Prijeteći oblaci su se nagomilali nad
njegovom stažem, ipak. njegovo je srce bilo puno radosti i hvale kada je napuštao Vorms.
„Sam đavo”, rekao ie on, „čuvao je papsku tvrđavu; ali ie Krist načinio u njoj veliki prodor,
i sotona je morao priznati da je Bog jači od njega.” 97 {VB 139.1}
Poslije svog odlaska, želeći iskreno da njegovu odlučnost ne shvate kao pobunu, Luter je
pisao caru: „Bog, koji ispituje srca, svjedok je da sam gotov potčiniti se Vašem Veličanstvu
bilo u slavi ili u sramoti, u životu ili smrti, u svemu osim u Božjoj Riječi, kroz koju čovjek
živi. U poslovnim stvarima svoga života, moja odanost je nepokolebljiva, jer gubitak ili
dobitak u zemaljskim stvarima ne utječe na spasenje. Ali kad su u pitanju vječni interesi,
Bog ne želi da se pokoravamo čovjeku. Jer potčinjavanje u duhovnim stvarima je pravo
bogosluženje, a ono pripada samo Stvoritelju.” 98 {VB 139.2}
Na putu iz Vormsa, Luter je bio dočekivan još oduševijenije nego kad je tamo putovao.
Duhovni velikodostojnici pozdravljali su isključenog monaha, i građanske vlasti ukazivale
su poštovanje čovjeku koga je car osudio. Nagovorili su ga da propovijeda usprkos carskoj
zabrani, i tako se ponovo popeo na propovjedaonicu: „Ja se nisam nikad obavezao da ću
vezati Božju Riječ,” govorio je on, „niti ću ikada dati takvu obavezu.” {VB 139.3}
Uskoro poslije njegovog odlaska iz Vormsa, papske pristalice uspjele su da nagovore
cara da izda protiv njega edikt. U tom ediktu Luter je bio proglašen kao „sotona u ljudskom
obliku, odjeven u redovničke haljine”. Izdata je bila naredba da se poduzmu mjere kako bi
se spriječio njegov rad čim bude istekao rok njegove zaštite. Svakome je bilo zabranjeno da
mu pruži utočište, hranu ili piće, ili da ga podupire ili pomaže riječima ili dielima, javno ili
privatno. Trebalo je da bude uhvaćen i predan vlastima. I njegovi sljedbenici treba da budu
uhapšeni, a njihovo imanje zaplijenjeno. Njegovi spisi treba da se unište, i napokon svi oni
koji će se usuditi da rade protiv ove naredba treba da dijele njegovu sudbinu. Saski izborni
knez i ostali knezovi koji su bili prijateljski naklonjeni Luteru na-pustili su Vorms uskoro
poslije njegovog odlaska, i državni sabor odobrio je carev dekret. Sada su papske pristalice
trijumfirale. Smatrali su da je sudbina reformacije zapečaćena. {VB 139.4}
Bog je u ovom času opasnosti pripremio put spasenja za svog slugu. Jedno budno oko
pratilo je Luterovo kretanje, i jedno Vjerno i plemenito sirce donijelo je odluku da ga spasi.
Jasno je bilo da će Rim biti zadovoljan samo onda kada bude čuo da je Luter mrtav. Jedino
sredstvo da ga sačuvaju od čeljusti lava bilo je da ga sakriju. Bog je dao Fridrihu Saskom
mudrost da stvori plan kako da reformatora spasi. Suradnjom prijatelja sproveden je plan
izbornog kneza, i Luter je bio sakriven i od prijatelja i od neprijatelja. Na povratku svome
domu, iznenada bio je uhvaćen, otrgnut od svoje pratnje i odveden brzo kroz šumu u kulu
Vartburg — usamljenu tvrđavu, sagrađenu na vrhu jednog brda. Njegovo odvođenje i
97