Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
Pravo posvećenje je biblijska nauka. Apostol Pavao veli u svojoj poslanici crkvi u
Solunu: „Jer je ovo volja Božja da budete sveti.” I on ih moli: „A sam Bog mira da posveti
vas cijele u svačemu.” 1. Solunjanima 4, 3; 5, 22. Biblija jasno uči šta je posvećenje i kako
se ono može postići. Spasitelj je molio za svoje učenike: „Posveti ih istinom svojom; riječ je
tvoja istina.” Ivan 17, 17. 19. I Pavao uči da će vjerni biti posvećeni Svetim Duhom
(Rimljanima 15, 16). Šta je rad Svetoga Duha? Isus je rekao svojim učenicima: „A kad dođe
On, Duh istine, uputit će vas na svaku istinu.” Ivan 16, 13.1 psalmista veli: „Sve su
zapovijesti tvoje istina.” Psalam 119, 86. Božjom Riječju i Božjim Duhom otkrivaju se
čovjeku velika načela pravde koja su utjelovljena u Božjem zakonu. Pošto je Božji zakon
„svet, pravedan i dobar”, a on je odraz božanskog savršenstva, to znači da će i karakter koji
se razvija poslušnošću ovome zakonu biti svet. Krist je savršen primjer ovakvog karaktera.
On je kazao: „Ja sam održao zapovijesti svoga Oca.” „Jer ja svagda činim što je njemu
ugodno.” Ivan 15, 10; 8, 29. Kristovi sljedbenici treba da su slični njemu — Božjom
milošću treba da izgrade karakter koji će biti u skladu sa načelima njegovog svetog zakona.
To je biblijsko posvećenje. {VB 381.3}
Ovo djelo može se izvršiti jedino vjerom u Krista i silom Božjeg Duha. Pavao savjetuje
vjerne: „Gradite spasenje svoje sa stranom i drhtanjem. Jer je Bog što čini u vama da hoćete
i učinite kao što mu je ugodno.” Filipljanima 2, 12. 13. Kršćanin će osjećati podsticanje na
grijeh, ali će biti stalno u borbi protiv njega. Ovdje je potrebna Kristova pomoć. Ljudska
slabost se udružuje sa božanskom silom, i vjera kliče: „A Bogu hvala koji nam dade pobjedu
kroz Gospoda našega Isusa Krista.” 1. Korin-ćanima 15, 57. {VB 382.1}
Sveto pismo jasno pokazuje da je djelo posvećenja postepeno. Kada grešnik obraćenjem
nađe mir sa Bogom kroz krv očišćenja, tada je tek započeo krišćanski život. Sad on mora da
se da „na savršenstvo”, da naraste do savršenog čovjeka, „u mjeru rasta visine Kristove”.
(Efežanima 4, 13.) Apostol Pavao piše: „Jedno velim: što je ostrag zaboravljam, a za onim
što je naprijed sežem se, i trčim k bilježi, i daru gornjega zvanja Božjega u Kristu Isusu.”
Filipljanima 3, 13. 14. A Petar navodi stepenice po kojima se dolazi do biblijskog
posvećenja: „Baš zato upotrebite svu dobru volju i pokažite u vjeri svojoj vrlinu, u vrlini
znanje, u znanju uzdržanje, u uzdržanju trpljenje, u trpljenju pobožnost, u pobožnosti
bratoljubije, a u bratoljublju ljubav... jer, ako to činite, nećete nikada pogriješiti.” 2. Petrova
1, 5-10. {VB 382.2}
Oni koji su na sebi iskusili pravo biblijsko posvećenje pokazat će u svemu ponizan duh.
Kao i Mojsije, i oni su ugledali divno veličanstvo svetosti i uvidjeli svoju ličnu nedostojnost
u poređenju sa čistotom i uzvišenom savršenošću Vječnoga. {VB 382.3}
Prorok Danijel je bio primjer pravog posvećenja. Njegov dug život bio je ispunjen
plemenitom službom Gospodu. On je bio nebu „mili čovjek”. (Danijel 10, 11.) Ali, umjesto
da tvrdi da je svet i čist, ovaj poštovani prorok ubraja sebe u stvarno grešni Izrael kada je
kod Boga posredovao za svoj narod: „Jer ne pravde svoje radi, nego radi velike milosti tvoje
285