Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
padamo pred tobom moleći se ...” „Zgriješismo i bezbožni bismo.” Dalje nastavlja: „A dok
ja još govorah i moljah se i ispovijedah grijeh svoj i grijeh naroda svojega Izraela.” A kad
mu se drugom prilikom pojavio Božji Sin, rekao je: „Ljepota mi se nagrdi i ne imah snage.”
Danijel 9, 18. 15. 20; 10, 8. {VB 382.4}
Kada je Job čuo iz oluje glas Gospodnji, uzviknuo je: „Zato poričem, i kajem se u prahu i
pepelu.” O Jobu 42, 6. Kada je Izaija u svoje vrijeme vidio slavu Gospodnju i herubime koji
su klicali: „Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama”, uzviknuo je: „Jaoh meni, pogiboh!”
Izaija 6, 3. 5. Kada je Pavao bio odnesen do trećega neba i čuo neizrecive riječi, koje ne
može izgovoriti ni jedan čovjek, govorio je o samome sebi kao o „najmanjem od sviju
svetih”. (2. Korićanima 12, 2-4.) (Efežanima 3, 8.) A omiljeni Ivan, koji je ležao na
Isusovim grudima i vidio njegovu slavu, pao je kao mrtav pred noge anđela. (Otkrivenje 1,
17.) {VB 383.1}
U onih koji žive u sjenci križa Golgote nema samouzvišenja i hvalisavog tvrđenja da su
bez grijeha. Oni su svjesni da je njihov grijeh prouzrokovao duševni strah koji je slomio srce
Božjeg Sina; i ta pomisao vodi ih poniznosti. Oni koji žive u uskoj zajednici sa Isusom
najbolje poznaju slabosti i grijehe čovječanstva, a njihova jedina nada počiva na zaslugama
razapetoga i uskrslog Spasitelja. {VB 383.2}
Posvećenje koje se sada javlja u kršćanskom svijetu nosi u sebi duh samouzvišenja i
ravnodušnosti prema Božjem zakonu, koji ga prikazuje nečim stranim u odnosu na biblijsku
vjeru. Njegove pristalice uče da je posvećenje djelo kojim se, jedino vjerom, odjednom
postiže savršena svetost. „Samo vjeruj”, vele oni, „i primit ćeš blagoslov.” Nisu potrebni
nikakvi dalji napori od strane primaoca blagoslova. Oni u isto vrijeme poriču važnost
Božjeg zakona i tvrde da su oslobođeni od obaveza da drže zapovijesti. Ali zar je moguće da
ljudi postanu sveti i da budu u suglasnosti sa voljom i karakterom Božjim, bez prihvatanja
načela koja su izraz Božje prirode i volje, i koja pokazuju što je njemu ugodno? {VB 383.3}
Zelja za jednom lakom religijom koja ne traži nikakav napor, samosavlađivanje ni
napuštanje ludosti svijeta, — načinila je nauku o vjeri, pa i samu vjeru, popularnom. Ali šta
kaže Božja Riječ? Apostol Jakov veli: „Kakva je korist, braćo moja, ‚ako tko reče da ima
vjeru, a djela nema? Zar ga može vjera spasiti?” „Ali hoćeš li razumjeti, o čovječe sujetni,
da je vjera bez djela mrtva? Abraham, otac naš; ne opravda li se djelima kad prinese Izaka,
sina svojega, na oltaru? Vidiš da vjera pomože djelima njegovim, i kroz djela savrši se
vjera?” „Vidite li, dakle, da se djelima pravda čovjek, a ne samom vjerom?” Jakov 2, 14-
24. {VB 383.4}
Svjedočanstvo Božanske riječi protivi se ovoj opasnoj nauci o vjeri bez djela. Zahtijevati
naklonost neba, a ne ispunjavati uvjete pod kojima možemo postići milosrđe, to nije vjera
nego drskost; jer prava vjera ima svoj temelj u obećanjima i propisima Svetoga pisma. {VB
384.1}
286