Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
suda.” Ivan 5, 28. 29. Oni koji se budu našli dostojni uskrsenja života bit će „blaženi i
sveti”. „Nad njima druga smrt nema oblasti.” (Otkrivenje 20, 6.) Ali oni koji nisu
pokajanjem i vjerom primili oproštenje morat će da prime kaznu za prijestup, „platu za
grijeh”. Oni će trpjeti kaznu, različitu po trajanju i jačini, „prema djelima svojim”, koja će se
konačno završiti u drugoj smrti. Pošto je Bogu nemoguće, u suglasnosti sa njegovom
pravdom i milošću, da spase grešnika sa njegovim grijesima, On ga lišava života koji je ovaj
izgubio zbog svoga prijestupa i za koji se pokazao nedostojan. Jedan nadahnuti pisac kaže:
„Još malo, pa neće biti bezbožnika; pogledat ćeš na mjesto njegovo, a njega nema.” Psalam
37, 10. A drugi opet kaže: „I bit će kao da ih nije bilo.” Abdija 16. Pokriveni sramotom, oni
će potonuti, bez nade, u vječni zaborav. {VB 442.3}
Tako će grijeh konačno biti uništen sa svim patnjama i strahotama koje je prouzrokovao.
Psalmista kaže: „Rasrdio si se i ubio bezbožnika, ime si im šatro do vijeka, za svagda ...
pogibe spomen njihov.” Psalam 9, 5. 6. Ivan, u Otkrivenju, gledajući blaženu vječnost čuje
sveopći slavopoj, koji nije poremećen nikakvim neskladom. Sva stvorenja na nebu i na
zemlji slave Boga. (Otkrivenje 5, 13.) Neće biti izgubljenih duša koje bi hulile na Boga
savijajući se u vječnim mukama, niti bijednih stvorenja u paklu, koja bi svoje bolne uzvike
pomiješala sa pjesmama spašenih. {VB 443.1}
Na velikoj zabludi o urođenoj besmrtnosti zasniva se nauka o svjesnom stanju mrtvih
poslije smrti, — nauka koja se, kao i ona o vječnim mukama, protivi učenju Svetoga pisma,
logici, razumu i našim osjećanjima čovječnosti. Prema vjerovanju koje je rašireno u narodu,
spašeni na nebu su upoznati sa svime što se događa na zemlji, a osobito sa životom prijatelja
koje su ostavili za sobom. Ali kako bi mrtvima moglo biti izvor radosti saznanje da njihovi
mili na zemlji pate, da griješe, da podnose boli, razočaranja i životne brige? Koliko bi
nebeske sreće mogli da uživaju oni koji bi stalno lebdjeli nad svojim prijateljima na zemlji?
A kako je užasno vjerovanje da se duša nepokajanog, čim dah napusti tijelo, predaje
paklenom ognju! Kakav užasan strah mora da trpe oni koji vide svoje prijatelje kako
nepripremljeni odlaze u grob da bi ušli u vječnost bola i grijeha! Ove mučne misli otjerale
su mnoge u ludilo. {VB 443.2}
Šta kaže Sveto pismo o ovim stvarima? David kaže da čovjek nije u svjesnom stanju za
vrijeme smrti: „Iziđe iz njega duh, i vrati se u zemlju svoju: taj dan propadnu sve pomisli
njegove.” Psalam 146, 4. Salamun svjedoči isto: „Jer živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne
znaju ništa, niti im ima plate, jer im se spomen zaboravio. I ljubavi njihove, i mržnje
njihove, i zavisti njihove nestalo je; i više nemaju dijela ni u čemu što biva pod suncem.”
„Jer nema rada, ni mišljenja, ni znanja, ni mudrosti u grobu u koji ideš.” Propovjednik 9, 5.
6. 10. {VB 443.3}
Kad je caru Ezekiji na njegovu molbu bio produžen život za petnaest godina, zahvalni car
je hvalio Boga za njegovu milost. U svojoj zahvalnoj pjesmi on nam kaže razlog zašto
se tako raduje: „Jer neće grob tebe slaviti, neće te smrt hvaliti, i koji siđu u grob ne nadaju
331