Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
Propovjednik koji je napustio istinu da bi stekao naklonost ljudi, sada uočava karakter i
utjecaj svoga učenja. Sad mu je jasno da ga je pratilo oko Svemogućega kada je stajao na
propovjedaonici, hodao ulicama i kada je u raznim okolnostima dolazio u vezu sa ljudima.
Svaki pokret duše, svaki napisani redak, svaka izgovorena riječ, svaki postupak koji je ljude
uspavljivao u zaklonu laži — sve je to bilo posijano sjeme; a sada u jadnim izgubljenim
dušama oko sebe gleda žetvu. {VB 531.3}
Gospod kaže: „Jer liječe rane kćeri naroda mojega ovlaš govoreći: mir, mir, a mira
nema.” „Jer žalostiste lažju srce pravedniku kojega ja ne ožalostih, i krijepiste ruke
bezbožniku da se ne vrati sa svoga zloga puta da se sačuva u životu.” Jeremija 8, 11;
Ezehijel 13, 22. {VB 531.4}
„Teško pastirima koji potiru i razmeću stado paše moje ... Evo, ja ću vas obići za zloću
djela vaših.” „Ridajte, pastiri, i vičite i valjajte se po prahu, glavari stadu, jer se navršiše vaši
dani da budete poklani, i da se razaspete ... I neće biti utočišta pastirima, ni izbavljenja
glavarima od stada.” Jeremija 23, 1. 2; 25, 34. 35. {VB 531.5}
Propovjednici i narod vide da nisu imali pravilan odnos prema Bogu. Uviđaju da su se
bunili protiv Tvorca svih dobrih i pravičnih zakona. Uklanjanje božanskih propisa dalo je
povoda hiljadama zala: svađi, mržnji, nepravednosti, tako da je zemlja postala jedno
ogromno poprište sukoba, baruština pokvarenosti. To je slika koja se sada pruža pred onima
koji su odbacili istinu i izabrali laž. Nijedan jezik ne može izraziti čežnju koju neposlušni i
nevjerni osjećaju za onim što su zauvijek izgubili — za vječnim životom. Ljudi koje je
svijet obožavao zbog njihovih sposobnosti i rječitosti sada vide sve ovo u pravoj svjetlosti.
Uviđaju šta su prestupanjem izgubili i, padajući pred noge onih čiju su vrijednost prezirali i
ismijavali, priznaju da ih je Bog ljubio. {VB 531.6}
Narod uviđa da je bio obmanut. Jedni druge optužuju da su ih vodili u propast; ali svi se
sjedinjuju u najogorčenijem proklinjanju propovjednika. Nevjerni pastiri su proricali samo
mile stvari. Oni su svoje slušaoce pođsticali da odbace Božji zakon i da progone one koji su
ga htjeli držati. Sada, u svome očajanju, ovi učitelji priznaju pred svijetom svoju prijevaru.
Narod pun gnjeva viče: „Mi smo izgubljeni, a vi ste uzrok našoj propasti!” Oni ustaju protiv
svojih lažnih pastira. Upravo oni koji su im se nekada najviše divili, izgovorit će protiv njih
najstrašnije kletve. Iste ruke koje su ih nekada krunisale lovori-kama, podignut će se da ih
unište. Mačevi koji su trebali da pobiju Božji narod, sada su upotrebljeni protiv njegovih
neprijatelja. Na sve strane nastaje sukob i krvoproliće. {VB 532.1}
„Proći će graja do kraja zemlje, jer raspru ima Gospod s narodima, sudi se sa svakim
tijelom, bezbožnike će dati pod mač.” Jeremija 25, 31. Šest hiljada godina traje velika
borba. Božji Sin i njegovi nebeski vjesnici bili su u sukobu sa silom zla da bi opomenuli,
prosvijetlili i spasili sinove čovječje. Sada je pala konačna odluka za sve; grešnici su se
sasvim sjedinili sa sotonom u njegovoj borbi protiv Boga. Došlo je vrijeme da Bog opravda
398