Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
starac, ozbiljnog i svečanog izgleda, meni nepoznat, pojavio se ispred mene i rekao mi je:
Za jedan trenutak doći će ovdje sudski činovnik, poslat od Ferdinanda, da uhapsi
‚Grineusa’.” {VB 170.2}
Tog dana Grineus se sablaznio o jednu propovijed Fabera, vodećeg katoličkog učitelja;
otišao je k njemu i ukorio ga što brani „neke odvratne zablude”. Faber je prikrio svoj gnjev,
ali je odmah poslije toga otišao kralju i dobio od njega ovlašćenje da može uhapsiti
hajdelberškog profesora. Melanhton je bio siguran da je sam Bog spasio njegovog prijatelja
poslavši jednoga od svojih svetih anđela da ga opomene. {VB 170.3}
„Stojeći nepomično na obali Rajne, Melanhton je čekao dok nije rijeka spasla Grineusa
od njegovih progonitelja. ’Napokon’, uzviknuo je Melanhton kad ga je vidio na drugoj
obali, ‚ti si otrgnut iz čeljusti onih koji su žedni nevine krvi.’ Kad se vratio svojoj kući,
Melanhton je saznao da su je stražari, u traganju za Grineusom, pretresli od krova do
temelja.”147 {VB 170.4}
Reformacija je trebala da se iznese pred velikane ove zemlje na još veličanstvenii način.
Kralj Ferdinand je odbio da sasluša protestantske knezove; ali njima je bila dana mogućnost
da svoju stvar iznesu pred cara i pred sakupljene crkvene i državne velikodostojnike. Da bi
stišao nesuglasice, Karlo V je sazvao, godinu dana poslije protesta u Špajeru, državni sabor
u Augzburgu, izjavivši da ima namjeru da mu lično predsjedava. Tamo su pozvane i
protestantske vođe. {VB 171.1}
Reformaciji su prijetile velike opasnosti, ali njeni branioci predali su svoje djelo u Božje
ruke i zavjetovali su se da će odlučno braniti evanđelje. Saskog izbornog kneza njegovi
savjetnici nagovarali su da ne ide na sabor. Govorili su da car poziva knezove da ih uhvati u
zamku. „Ne znači li staviti sve na kocku ako ode i zatvori se između zidina grada jednog
moćnog neprijatelja?” A drugi su mu govorili: „Neka knezovi budu hrabri, i Božje djelo bit
će spašeno.” „Bog je vjeran, on nas neće napustiti”, rekao je Luter. Izborni knez sa svojom
pratnjom kkrenuo je na puti za Augzburg. Svi su znali kakve opasnosti prijete ovom knezu, i
mnogi su došli na sabor uzbuđena srca i s mračnim predosjećanjima. Ali Luter, koji ih je
pratio do Koburga, ojačao je njihovu klonulu vjeru, pjevajući im čuvenu pjesmu koju je
napisao na tom putu: „Naš tvrdi grad je Gospod Bog.” Mnoga mračna predosjećanja su
nestala, i mnoga klonula srca su oživjela melodijom ove besmrtne pjesme. {VB 171.2}
Protestantski knezovi su odlučili da predstave svoju vjeru državnom saboru jednim
sistematskim izlaganjem svojih nazora potkrepljenim stihovima iz Svetoga pisma.
Sastavljanje tog izlaganja bilo je povjereno Luteru, Melanhtonu i njihovim suradnicima.
Ovo izlaganje su protestanti primili kao izraz svog vjerskog uvjerenja, i sakupili su se da
stave potpis na taj važan dokumenat. To je bio svečan i kritičan čas. Reformatori su naročito
željeli da se njihovo djelo ne pomiješa s politikom, naglašavajući da reformacija treba da
vrši samo utjecaj koji proizilazi iz Božje riječi. Kad su kršćanski knezovi pristupili da
potpišu svoju vjeroispovijest, Melanhton se umiješao i rekao: „Teolozi i propovjednici treba
121