Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
propovijedi. Mnogi postaju nevjerni da bi se opravdali ili izgovorili zbog zanemarivanja
svojih dužnosti. Drugi opet sumnjaju iz oholosti i lijenosti. I suviše skloni udobnom životu
da bi izvršili nešto dostojno časti, ili pak nešto što bi tražilo napor i samoodricanje, oni teže
da se istaknu kao mudriji time što kritikuju Bibliju. A pošto u njoj ima mnogo stvari koje
razum, neprosvijetljen božanskom mudrošću, ne može da razumije, oni nalaze povod da
kritikuju. Mnogi, izgleda, misle da je vrlina stajati na strani nevjerstva i sumnje. Ali pokazat
će se da su takvi ljudi, tobože iskreni, u stvari prožeti samopouzdanjem i ohološću. Mnogi
uživaju kada u Svetom pismu pronađu nešto što druge dovodi u zabunu. Neki kritikuju i
pristaju uz nepravdu iz same želje za prepiranjem. Oni ne primjećuju da se na taj način sami
zapliću u ptičarevu zamku. Ali pošto su otvoreno izrazili svoje nevjerstvo, oni misle da sada
moraju da brane svoje stanovište. Tako se sjedinjuju sa bezbožnicima i sami sebi zatvaraju
vrata raja. {VB 428.3}
Bog je u svojoj Riječi dao dovoljno dokaza o njenom božanskom karakteru. Velike istine
koje se odnose na naše spasenje jasno su iznesene. Pomoću Svetoga Duha, koji je obećan
svima koji ga iskreno traže, svako može sam da razumije te istine. Bog je dao ljudima čvrst
temelj na kome mogu da grade svoju vjeru. {VB 429.1}
Ali ograničen ljudski razum ne može da potpuno shvati planove i ciljeve beskonačnoga
Boga. Boga ne možemo dokučiti istraživanjem. Ne smijemo se osmjeliti da drskom rukom
podignemo zavjesu kojom je On obavio svoje veličanstvo. Apostol uzvikuje: „Kako su
neispitljivi njegovi sudovi i neistražljivi njegovi putovi!” Rimljanima Ii, 33. Mi možemo da
shvatimo njegovo postupanje sa nama i pobude koje ga rukovode toliko da bismo mogli
vidjeti njegovu neograničenu ljubav i milost, sjedinjene sa njegovom neizmjernom silom.
Naš nebeski Otac naređuje sve mudro i pravedno, i mi ne smijemo da budemo nezadovoljni
i nepovjerljivi, već treba da mu se klanjamo i potčinjavamo sa strahopoštovanjem. On će
nam otkriti toliko od svojih namjera koliko je potrebno za naše dobro, a za ostalo treba da se
povjerimo Ruci koja je svemoguća i Srcu koje je puno ljubavi. {VB 429.2}
Bog daje dovoljno dokaza u prilog vjere, ali on nikada ne otklanja sve što bi moglo da
posluži kao izgovor za nevjerovanje. Oni koji traže podršku za sumnju, naci će je. A oni koji
odbijaju da prihvate riječ Božju i da je ispunjavaju dok ne bude uklonjena i najmanja
primjedba, tako da nema više razloga za sumnju, nikada neće primiti svijetlost. {VB 429.3}
Nepovjerenje prema Bogu je prirodna pojava nepreporođenog srca koje je u
neprijateljstvu sa Bogom. Ali vjeru daje Sveti Duh, i ona će se razvijati samo onda kad se
gaji. Nitko ne može biti jak u vjeri ako ne ulaže odlučne napore za to. Nevjerovanje se
povećava kad ga podupiremo. Ako ljudi, umjesto da se bave dokazima koje im je Bog dao
za utvrđivanje njihove vjere, dopuste da sumnjaju i kritikuju, nalazit će sve više dokaza za
svoju sumnju. {VB 429.4}
Ali oni koji sumnjaju u Božja obećanja i ne vjeruju u njegovu milost oduzimaju mu čast;
i njihov utjecaj, umjesto da druge privlači Kristu, još više ih udaljuje od njega. Oni su
320