Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
Već dugo prije progonstva izazvanog plakatima, bio je smjeli i revni Farel primoran da
napusti svoj rodni kraj. Otišao -je u Švicarsku gdje je svojim radom pomogao Cvingliju da
reformacija odnese pobjedu. Ovdje je proveo svoje posljednje godine, ali je ipak vršio i
znatan utjecaj na reformaciju u Francuskoj. Za vrijeme prvih godina svog izgnanstva
naročito se trudio da proširi evanđelje u svom rodnom kraju. Mnogo vremena proveo je
propovijedajući evanđelje među svojim zemljacima u blizini granice, odakle je neumornom
pažnjom pratio borbu koja se vodila u njegovom rodnom kraju, pomažući riječima
ohrabrenja i savjetima. Zahvaljujući njegovim nastojanjima i zalaganjima drugih izgnanika,
spisi njemačkih reformatora bili su prevedeni na francuski jezik, i zajedno s francuskom
Biblijom štampani u velikom broju. Kolporteri su ova djela prodavali po cijeloj Francuskoj.
Knjige su davane kolporterima po nižoj cijeni od prodajne cijene, a razlika je išla u korist
kolportera koji su se od toga izdržavali, i tako su mogli da nastave sa radom bez
prekida. {VB 191.1}
Farel je otpočeo svoj rad u Švicarskoj kao skromni učitelj. Povukavši se u skromnu župu,
posvetio se odgoju djece. Osim uobičajenih predmeta, oprezno je uveo i biblijske istine,
nadajući se da će tako preko djece pridobiti i roditelje. I zaista neki su povjerovali, ali
svećenici su se umiješali da spriječe djelo, a potakli su i praznovjerne seljake da mu se
usprotive. „Ovo ne može biti Kristovo evanđelje”, govorio je svećenik, „jer njegova
propovijed ne donosi mir, nego rat.”180 Kao i prvi Kristovi učenici, kad je bio prognan iz
jednog grada, Farel je bježao u drugi. Putovao je pješice iz sela u selo, iz grada u grad,
podnoseći oskudicu, glad, zimu, umor, i svuda je njegov život bio u opasnosti. Propovijedao
je po trgovima, u crkvama, a ponekad i sa propovjedaonica katedrala. Često je nalazio crkvu
bez slušalaca; katkad su njegove propovijedi bile prekidane povicima i poru gama; često su
ga silom skidali sa propovjedaonice. Nekoliko puta ga je gomila uhvatila i tukla gotovo do
smrti. Ipak, on je išao naprijed. Iako je često bio izbačen iz borbe, ipak se neumornom
istrajnošću opet njoj vraćao; i vidio je kako gradovi i sela, koji su do tada bili tvrđave
papstva, jedni za drugim otvaraju vrata evanđelju. Mala župa u kojoj je radio u početku,
uskoro je primila reformiranu vjeru. Gradovi Mora i Nojšatel napustili su rimokatoličke
običaje , i izbacili idolopokloničke slike iz svojih crkava. {VB 191.2}
Farel je već davno želio da u Ženevi podigne protestantsku zastavu. Kad bi ovaj grad bio
zadobiven, postao bi podesan centar za reformaciju u Francuskoj, Švicarskoj i Italiji. S tim
ciljem pred sobom nastavio je rad dok nije pridobio mnoge okolne gradove i sela. Poslije
toga vratio se u Ženevu, praćen jednim od svojih suradnika. Dozvoljeno mu je da održi
samo dvije propovijedi. Svećenici su nastojali da nagovore građanske vlasti da ga osude;
kad im to nije uspjelo, pozvali su ga pred crkveno vijeće, na koje su došli sa oružjem
sakrivenim pod svojim odijelom, čvrsto riješeni da ga ubiju. Pred dvoranom se sakupila
razjarena gomila, naoružana mačevim i toljagama, spremna da ga ubije alko bi slučajno
pobjegao iz Skupštine. Ali, zahvaljujući prisutnosti građanskih vlasti i jednog odreda
naoružane vojske, Farel je bio spašen. Slijedećeg jutra, rano u zoru, odveden je sa svojim
137