Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
Hauard Krozbi veli: „Veoma nas zabrinjava što kršćanska crkva tako malo> ispunjava
Gospodnje namjere. Kao što su se nekad Jevreji odvratili od Boga zbog prijateljskih veza sa
idolopoklonicima... tako i današnja Kristova crkva napušta božanski način pravoga života
zbog nedozvoljenih veza sa nevjernim svijetom.”276 {VB 315.1}
U ovoj poplavi svjetskog utjecaja i želja za uživanjem gotovo sasvim se izgubilo
samoodricanje i samopožrtvovnost Krista radi. „Neki ljudi koji sada rade u našim crkvama
bili su kao djeca poučavani da se žrtvuju da bi bili sposobni da nešto daju ili učine za Krista.
Ali sada, u slučaju da nema sredstava, ni od koga se ne traži da nešto da. O ne! Priredite
bazar, lutriju, šaljivo veče, banket ili bilo šta samo da se narod zabavlja.” {VB 315.2}
Guverner Vinskonsina Uošbern izjavio je u svom godišnjem proglasu 9. siječnja 1873.:
„Izgleda da su neophodni zakoni da bi se ukinule škole koje stvaraju kockare. One se svuda
nalaze. Čak i crkva (besumnje nesvijesno) ponekad vrši ovo sotonsko djelo. Priređuju se
priredbe uz poklone, sa dobrotvornim lutrijama i raznim izvlačenjima, često u religiozne i
dobro,tvome svrhe, ali vrlo malo korisne. Lutrije, prodaje paketa itd., postižu svrhu da se
dođe do novca, a da se ne da protiv-vrijednost. Ništa nije opasnije za moral i otrovnije,
naročito za omladinu, nego sticanje novca i imovine bez rada. Kad se ugledne osobe bave
lutrijom, a njihova savjest umiruje time što taj novac ide u dobrotvorne svrhe, onda se
nemojmo čuditi što se omladina odaje navikama koje se tako lako izazivaju uzbudljivim
igranjem lutrije.” {VB 315.3}
Duh prilagođavanja svijetu prožima sve kršćanske crkve. Robert Ejtkins prikazao je u
jednom predavanju, održanom u Londonu, tamnu sliku duhovnog opadaja koje se
primjećuje u Engleskoj. On je rekao: „Pravih pravednika ima na zemlji sve manje, a na to
nitko ne obraća pažnju. Današnje pristalice religije, u svakoj crkvi, ljube svijet, vladaju se
prema njemu, vole ličnu udobnost i teže za ugledom. Oni su pozvani da trpe sa Kristom, ali
se plaše svakog prijekora. Otpad, otpad, otpad — napisano je na čelu svake crkve. Kada bi
one to znale, i kada bi mogle to osjećati, još bi bilo nade; ali, jao! one viču: „Bogati smo, i
obogatili smo se, i ništa ne potrebujemo.”277 {VB 315.4}
Veliki grijeh koji tereti Babilon jeste što’ „otrovnim vinom bluda svojega napoji sve
narode”. Ovaj otrovni pehar koji on nudi svijetu predstavlja lažne nauke koje je crkva
primila kao posljedicu svoje nedozvoljene veze sa velikanima na zemlji. Prijateljstvo sa
svijetom pokvarilo je njenu vjeru, i ona vrši štetan utjecaj na svijet, šireći nauke koje su u
suprotnosti sa jasnim učenjem Svetoga pisma. {VB 316.1}
Rim je narodu oduzeo Bibliju i tražio od svakoga da primi njegovu nauku mjesto nauke
Svetog pisma. Zadatak reformacije je bio da čovječanstvu povrati Božju riječ. Ali zar nije
istina da se u crkvama našega vremena propovijeda da čovjek svoju vjeru mora zasnivati
više na vjeroispovijedanju i dogmama svoje crkve nego na Svetom pismu. Karlo Bičer nam
veli o protestantskim crkvama: „One se plaše svake oštre riječi protiv njihovog
vjeroispovijedanja sa istom osjetljivošću koju su pokazali i sveti oci zbog oštrih riječi protiv
232