Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
Još jedna lomača trebala je biti podignuta u Konstanci. Krv još jednog svjedoka morala je
svjedočiti u prilog istine. Oprostivši se sa Husom prije njegovog odlaska, Jeronim ga je
savjetovao da bude hrabar i postojan, uvjeravajući ga da će mu priteći u pomoć ako bi pao u
kakvu opasnost. Doznavši da je reformator uhapšen, vjerni učenik se odmah pripremio da
ispuni svoje obećanje. Bez ikakvog garantnog pisma, zajedno sa jednim svojim drugom,
krenuo je za Konstancu. Došavši u grad, primijetio je da se izložio velikoj opasnosti, a da za
Husovo oslobođenje ne može ništa da učini. Pobjegao je iz grada, ali je na povratku kući bio
uhapšen i u lancima doveden natrag pod stražom vojnika. Kad je prvi put bio izveden pred
sabor i pokušao da se brani od optužbi iznijetih protiv njega, njegove riječi bile su zaglušene
povicima: „U vatru s njime! u vatru!”29 Bio je bačen u zatvor, okovan u lance, i to u
takvom položaju da mu je to pričinjavalo velike bolove. Hranili su ga samo kruhom i
vodom. Poslije nekoliko mjeseci teškog tamnovanja, Jeronim je teško obolio, a njegovi
neprijatelji, bojeći se da ne umre, ublažili su strogost zatvara, iako su ga ostavili još godinu
dana u njemu. {VB 91.5}
Husova smrt nije imala ono djelovanje koje su papine pristalice očekivale. Gaženje
garantnog pisma izazvalo je buru negodovanja, stoga je sabor zaključio da je bolje da
Jeronima prisile da se odrekne svoje vjere negoli da ga spale. Izveli su ga pred sabor i
predložili mu da bira ili da se odrekne vjere ili da umre na lomači. U početku njegovog
zatočenja smrt bi bila za njega blagoslov u poređenju sa užasnim mukama koje je pretrpio,
ali sada, oslabljen bolešću, težinom zatvora i patnjama od straha i neizvjesnosti, odvojen od
svojih prijatelja i obeshrabren Husovom smrću, Jeronim je izgubio hrabrost i pristao da se
pokori saboru. Obećao je da će se držaiti katoličke vjere i pristao da prizna odluke sabora u
pogledu osude Viklifove i Husove nauke, izuzev „svetlih istina” koje su oni
propovijedali. {VB 92.1}
Na ovaj način Jeronim je pokušao da ušutka glas svoje savjesti i da izbjegne smrtnu
osudu. Ali u samoći tamnice postalo mu je jasno što je učinio. Sjetio se Husove hrabrosti i
vjernosti i onda je pomislio na svoje odricanje od istine. Sjetio se božanskog Učitelja kome
je obećao da će služiti, i koji je njega radi pretrpio smrt na križu. Prije svoga odricanja,
usred ov?h patnji, nalazio je utjehu pri pomisli na pouzdanost Božje naklonosti; ali sada su
sumnja i grižnja savjesti mučile njegovu dušu. Znao je da će morati učiniti još i druga
odricanja prije nego što se bude pomirio s Rimom. Put kojim je pošao mogao se završiti
samo potpunim otpadom od vjere. Zato je odlučio da se neće odreći svoga Gospoda radi
toga da bi izbje,gao kratko vrijeme stradanja. {VB 92.2}
Uskoro je opet bio izveden pred sabor. Njegovi suci još nisu bili zadovoljni njegovom
pokornošću. Njihova žeđ za krvlju, izazvana Husovom smrću, tražila je nove žrtve. Samo
bezuslovnim odricanjem od istine mogao je Jeronim sačuvati svoj život. Ali, on je odlučio
da prizna svoju vjeru i da pođe tragom svoga brata — mučenika i u plamen lomače. {VB
93.1}
63