Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
se osjećao dužnim da brani istinu. Govorio je: „Ja sam kao Jeremija, čovjek protiv koga
svako viče, ali što mi neprijatelji više prijete, to je moja radost veća... Oni su već ozloglasili
moju čast i moje dobro ime. Ostaje mi još jedno: moje jadno tijelo; neka i njega uzmu, time
će mi skratiti život za nekoliko sati, ali dušu mi neće moći oduzeti. Onaj koji želi da svijetu
objavi Kristovu riječ mora svakog časa biti gotov da umre.”55 {VB 113.1}
Vijest o Luterovom dolasku u Augzburg ispunila je srce papinog izaslanika velikim
zadovoljstvom. Buntovni jeretik, koji je probudio pažnju gotovo cijelog svijeta, bio je sada u
vlasti Rima, i papin legat je odlučio da ne dopusti da mu izmakne. Reformator se nije
pobrinuo da pribavi sebi garantno pismo. Njegovi prijatelji su ga molili da se ne pojavi pred
papinim legatom bez garantnog pisma, i sami su poduzeli sve potrebne mjere da mu ga
pribave od cara. Legatova je namjera bila da Lutera, ako je ikako moguće, prisili na porican
je, a ako mu to ne uspije, da ga odvede u Rim da ondje podijeli sudbinu Husa i Jeronima.
Za+o je legat preko svojih izaslanika pokušavao da nagovori Lutera da dođe pred njega bez
garantnog pisma, te da se tako povjeri njegovoj milosti. Luter je to odlučno odbio i nije se
pojavio pred papinim izaslanikom sve dok nije dobio dokumenat kojim mu je car zajamčio
svoju za-štitu. {VB 113.2}
Namjera je katolika bila da pokušaju pridobiti Lutera prividnom blagonaklonošću. U
svojim razgovorima sa Luterom legat se pokazao vrlo ljubazan, ali je tražio da se Luter
bezuvjetno pokori vlasti rimske crkve i da napusti svaku svoju tačku bez dokazivanja ili
kakvog pitanja. On još nije poznavao čovjeka s kojim je imao da raspravlja. U svom
odgovoru Luter je naglasio svoje poštovanje prema crkvi, svoju težnju za istinom, gotovost
da odgovori na sve zamjerke u pogledu svoje nauke i da svoju nauku potčini odluci
izvjesnih glavnih univerziteta. U isto vrijeme usprotivio se zahtjevu papinog izaslanika koji
je tražio da porekne svoje učenje bez ikakvog dokaza da je u zabludi. {VB 113.3}
Jedini odgovor od strane legata bio je: „Poreci, poreci!” Reformator je dokazao da je
njegovo stanovište osnovano na Svetom pismu i odlučno je izjavio da: se ne može odreći
istine. Legat, nesposoban da odgovori na Luterove dokaze, obasuo ga je bujicom prijekora,
podsmjeha i laskanja, pomiješanim sa citatima iz predanja i crkvenih otaca, ne davši
reformatoru da dođe do riječi. Videći da je njihov razgovor, vođen na takav način, sasvim
beskoristan, Luter je napokon dobio dozvolu da iznese odgovor pismeno. {VB 114.1}
Kasnije je pisao svome prijatelju: „Vidio sam da je najrazumnije odgovoriti mu pismeno;
prvo, ono što je napisano, može se podvrći rasuđivanju drugih ljudi; drugo, time se može
lakše utjecati na strah, ako već ne na savjest jednog oholog i brbljivog tiranina, koji bi inače
mogao da pobijedi svojim zapovjedničkim glasom.”56 {VB 114.2}
Na slijedećem sastanku Luter je iznio jasno, sažeto i snažno razjašnjenje svojih nazora,
potkrijepivši ih mnogim citatima iz Svetog pisma. Pošto je svoj sastav pročitao, dao ga je
kardinalu, koji ga je prezrivo bacio na stranu, rekavši da su to samo prazne riječi i
bezvrijedni citati. Luter, kome su se oči otvorile, prihvatio je sada borbu sa oholim
78