Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
zakon. Iz navike potcjenjavanja božanske pravde i zakona, rasprostranjenosti i neminovnosti
kažnjavanja ljudske neposlusnosti, lako se pada u naviku potcjenjivanja milosti koja je
donijela pomirenje za grijen.” l\a ovaj način evanđelje u srcima ljudi gubi svoju vrijednost i
važnost, i oni su uskoro spremni da odbace i samu Bibliju. {VB 378.3}
Mnogi vjerski učitelji tvrde da je Krist svojom smrću ukinuo zakon i da su od sada ljudi
oslobođeni od njegovih obaveza. Ima i takvih koji ga prikazuju kao težak jaram i, nasuprot
robovanju zakonu, ističu neograničenu slobodu koju mogu da uživaju pod evanđeljem. {VB
379.1}
Proroci i apostoli gledali su sasvim drukčije na sveti Božji zakon. David je rekao: „Hodit
ću slobodno jer tražim zapovijesti tvoje.” Psalam 119, 4b. Apostol Jakov, koji je pisao
poslije Kristove smrti, ukazivao je na deset zapovijesti kao na „carski zakon”, „savršen
zakon slobode”. (Jakob 2, 8; 1, 25.) A pisac Otkrivenja, više od pola vijeka poslije
Kristovog raspeća, izgovorio je blagoslov nad onima „koji tvore zapovijesti njegove, da im
bude vlast na drvo život, i da uđu na vrata u grad”. (Otkrivenje 22, 14.) {VB 379.2}
Tvrđenje da je Krist svojom smrću ukinuo zakon svoga Oca jeste bez ikakvog temelja.
Da se zakon mogao promijeniti ili ukinuti, onda Krist ne bi morao umrijeti da spasi čovjeka
od kazne zbog grijeha. Kristova smrt, umjesto da je zakon ukinula, dokazala je da je on
nepromjenljiv. Božji Sin je došao da „učini zakon velikim i slavnim”. (Izaija 42, 21.) On je
rekao: „Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke.” „Dokle nebo i zemlja
stoji, neće nestati ni najmanjeg slovca ili jedne title iz zakona dok se sve ne izvrši.” Matej 5,
17. 18. A o sebi samome veli: „Hoću činiti volju tvoju, Bože moj, i zakon je tvoj meni u
srcu.” Psalam 40, 8. {VB 379.3}
Božji zakon je nepromjenljiv već po svojoj prirodi. On je otkrivenje volje i karaktera
svoga Tvorca. Bog je ljubav, i njegov zakon je ljubav. Njegova dva velika načela su ljubav
prema Bogu i ljubav prema čovjeku. „Dakle je ljubav izvršenje zakona.” Rimljanima 13, 10.
Bog je pravda i istina; to je osobina i njegovog zakona. Psalmista kaže: „Zakon je tvoj
istina”, „jer su sve zapovijesti tvoje pravedne.” Psalam 119, 142. 172. A apostol Pavao
izjavljuje: „Tako je dakle zakon svet, i zapovijest sveta i pravedna i dobra.” Rimljanima 7,
12. Ovakav zakon, koji je izraz Duha i Božje volje, mora da je isto tako vječan kao i njegov
Tvorac. {VB 379.4}
Obraćenje i posvećenje znači pomirenje sa Bogom, koje se zbiva na taj način što čovjek
dolazi u suglasnost sa načelima Božjeg zakona. U početku čovjek je bio stvoren po Božjem
obličju. On je bio u potpunom skladu sa prirodom i Božjim zakonom, a načela pravde bila
su upisana u njegovom srcu. Ali grijeh ga je otuđio od njegovog Stvoritelja. U njemu se nije
više ogledalo Božje obličje. Njegovo je srce bilo u neprijateljstvu sa načelima Božjeg
zakona. „Jer tjelesno mudrovanje neprijateljstvo je Bogu, jer se ne pokorava zakonu
Božjemu niti može.” Rimljanima 8, 7. Ali „Bogu tako omilje svijet da je i Sina svoga
jedinorodnoga dao”, da bi se čovjek mogao pomiriti sa Bogom. Kristovom zaslugom čovjek
283