Militantne Crkve i Države
Rat je od životne važnosti za državu; to je područje u kojem se rješava biti ili ne biti; to je staza koja vodi u sigurnost ili propast. (Ili »jer je (bojno polje) mjesto gdje se rješava pitanje života i smrti (a rat) put da se ostane živ ili propadne«.) Stoga je nužno dobro ga proučiti. »Oružje je alat zlog znamenja.« Rat je ozbiljno pitanje koje ne možemo shvatiti ako u nj ulazimo bez potrebnog razmišljanja. 2. Ratnu situaciju moramo razmatrati uzimajući u obzir pet temeljnih činilaca. 3. Prvi od tih činilaca je moralni utjecaj (Ovdje je dao (uvriježeno Ino) preveden kao »moralni utjecaj«. Obično se prevodi kao »put« ili »ispravan put«. Kad govorim o moralu, mislim na izvor sklada između naroda i njegovih vođa, odnosno je li narod spreman slijediti ih u život i u smrt ne plašeći se smrtne opasnosti (ili »Moralni utjecaj je ono zahvaljujući čemu narod živi u skladu sa svojim nadređenima « ... To su ključevi pobjede u rukama stratega. Dakle, ako proračuni pokazuju da su naše snage nadmoćnije, u hramu će se procijeniti da je u izgledu pobjeda. … Svaki se rat osniva na varkama…,
Rat je od životne važnosti za državu; to je područje u kojem se rješava biti ili ne biti; to je staza koja vodi u sigurnost ili propast. (Ili »jer je (bojno polje) mjesto gdje se rješava pitanje života i smrti (a rat) put da se ostane živ ili propadne«.) Stoga je nužno dobro ga proučiti. »Oružje je alat zlog znamenja.« Rat je ozbiljno pitanje koje ne možemo shvatiti ako u nj ulazimo bez potrebnog razmišljanja. 2. Ratnu situaciju moramo razmatrati uzimajući u obzir pet temeljnih činilaca. 3. Prvi od tih činilaca je moralni utjecaj (Ovdje je dao (uvriježeno Ino) preveden kao »moralni utjecaj«. Obično se prevodi kao »put« ili »ispravan put«. Kad govorim o moralu, mislim na izvor sklada između naroda i njegovih vođa, odnosno je li narod spreman slijediti ih u život i u smrt ne plašeći se smrtne opasnosti (ili »Moralni utjecaj je ono zahvaljujući čemu narod živi u skladu sa svojim nadređenima « ... To su ključevi pobjede u rukama stratega. Dakle, ako proračuni pokazuju da su naše snage nadmoćnije, u hramu će se procijeniti da je u izgledu pobjeda. … Svaki se rat osniva na varkama…,
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
<strong>Militantne</strong> <strong>Crkve</strong> i <strong>Države</strong><br />
Vjerska trpeljivost bila je zakonom uspostavljena, i evangelističke države su odlučile da<br />
brane svoja prava. Luter, koji se još uvijek nalazio pod prokletstvom Vormskog edikta, nije<br />
mogao doći u Špajer; ali njega su zastupali njegovi suradnici i knezovi koje je Bog podigao<br />
da brane djelo evanđelja u tim prilikama. Plemeniti Fridrih Saski, pređašnji Luterov<br />
zaštitnik, bio je umro, ali vojvoda Johan, njegov brat i nasljednik, ra-dosno je primio<br />
evanđeosku istinu; i, iako prijatelj mira, pokazivao je veliku energiju i hrabrost kad se radilo<br />
o pitanju vjere. {VB 165.2}<br />
Svećenici su tražili da se države koje su primile reformaciju potčine rimskoj crkvenoj<br />
upravi. Ali reformatori su se pozivali na slobodu koja im je bila ranije data. Nisu mogli<br />
pristati da Rim pod svoju vlast podvrgne države koje su tako radosno prigrlile Božju riječ.<br />
, {VB 165.3}<br />
Napokon je predložen slijedeći kompromis: „Ondje gdje reformacija još nije sprovedena,<br />
vormski edikt treba da se strogo primjenjuje; a ondje gdje ga je narod odbacio, i gdje mu se<br />
ne bi potčinio bez opasnosti da dođe do ustanka, neka se spriječi dalje širenje reformacije,<br />
neka se ne dira u sporna pitanja, neka se ne sprečava služba mise i neka se ne<br />
dopušta rimokatolicima da primaju luteranstvo.”135 Ovo rješenje je sabor izglasao na veliko<br />
zadovoljstvo papskih svećenika i prelata. {VB 165.4}<br />
„Da je ovaj zaključak stupio na snagu, reformacija se ne bi mogla širiti u mjestima gdje<br />
je još bila nepoznata, niti bi se učvrstila ondje gdje je već postojala.136 Sloboda govora bi<br />
bila zabranjena. Obraćenja ne bi bila dozvoljena. Od prijatelja reformacije se tražilo da se<br />
odmah pokore tim zabranama i ograničenjima. Izgledalo je da se nada svijeta već gasi.<br />
„Ponovo uspostavljanje vlasti rimske crkve neminovno bi dovelo do uspostavljanja starih<br />
zloupotreba”; i lako bi se našla prilika da bude uništeno djelo koje je već bilo poljuljano<br />
fanatizmom i razdorima.137 {VB 166.1}<br />
Kada se evangelistička stranka sastala na savjetovanje, njeni članovi su zbunjeno gledali<br />
jedan drugoga. Oni su se pitali: „Šta da se radi?” Mnoga važna preimućstva za svijet bila su<br />
u opasnosti. „Da li da se vođe reformacije pokore?” Da li da prihvate edikt. U ovom<br />
kritičnom trenutku mogao se lako učiniti pogrešan korak! Koliko dobrih izgovora i<br />
prihvatljivih razloga bi se moglo naći za odluku da se pokore! Luteranskim knezovima<br />
obećavala se garancija da će moći slobodno ispovijedati svoju vjeru. Isto pravo obećavalo se<br />
njihovim, podanicima koji su prihvatili reformaciju prije ovog edikta. Zar to nije dosta?<br />
Koliko bi opasnosti izbjegli ako bi se pokorili! A u kolike opasnosti i sukobe bi ih mogao<br />
uvući Otpor! Tko zna da li će im se u budućnosti pružiti tako povoljna prilika? Prihvatimo<br />
mir, uzmimo maslinovu grančicu koju nam Rim pruža i na taj način zaliječimo rane<br />
Njemačke! Ovim i sličnim razlozima mogli su reformatori opravdati prihvatanje uvjeta koji<br />
bi uskoro donijeli potpunu propast njihovoj stvari. {VB 166.2}<br />
„Ali na sreću reformatori su uočili načelo koje je bilo temelj predloženog ugovora, i<br />
postupili su po vjeri. Kakvo je bilo to načelo? To je bilo pravo Rima da vrši pritisak, da<br />
117
Change language