Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
Slično su Miler i njegovi drugovi ispunili proročanstvo i objavili vijest koju je Božja
Riječ prorekla da će se objaviti svijetu. Ali oni je ne bi mogli objaviti da su sasvim razumjeli
proročanstva koja su se odnosila na njihovo razočarenje, a koja su ujedno sadržavala drugu
vijest koja je trebalo da se propovijeda svima narodima prije Gospodnjeg ponovnog dolaska.
Prva i druga anđeoska vijest bile su objavljene u pravo vrijeme i izvršile su djelo koje je
Bog namjeravao pomoću njih da izvrši. {VB 329.1}
Svijet je očekivao da će biti napuštena sva nauka adventizma ako vrijeme prođe i Krist ne
bude došao. Ali dok su jedni, pritisnuti teškim iskušenjima, napustili svoju vjeru, drugi su i
dalje ostali čvrsti. Plodovi adventnog pokreta: duh poniznosti i ispitivanja svoga srca,
odricanje od svijeta i promjena života, koji su pratili ovo djelo, svjedočili su da je ono od
Boga. Oni se nisu usudili poreći da je sila Svetoga Dula posvjedočavala propovijedanje
vijesti o Kristovom dolasku, i nisu mogli otkriti nijednu grešku u računanju proročkih
odsjeka. Ni najsposobnijem njihovom protivniku nije uspjelo oboriti njihov sistem
tumačenja proročanstva. Bez biblijskih dokaza nisu mogli pristati da napuste stanovište do
kojeg su došli ozbiljnim i predanim istraživanjem Svetoga pisma, umom rasvijetljenim
Božjim Duhom i srcem koje je gorjelo njegovom živom silom. Nisu mogli napustiti
zaključke koji su odolijevali najoštrijoj kritici i najogorčenijim napadajima vjerskih učitelja
i mudrih ljudi ovoga svijeta, udruženim naporima učenosti i rječitosti, kao i šalama i
porugama ljudi viših i nižih slojeva. {VB 329.2}
Istina, očekivani događaj nije došao, ali čak ni to nije moglo uzdrmati njihovu vjeru u
Božju Riječ. Kad je Jona na ulicama Ninive objavljivao da će grad u roku od četrdeset dana
biti uništen, Bog je primio pokajanje stanovnika Ninive i produžio njihovo vrijeme milosti;
ipak Jonina vijest je bila od Boga poslana, a Niniva iskušana po njegovoj volji. Adventisti
su vjerovali da je isto tako Bog i njih vodio da objave opomenu o sudu. „Ona je”, govorili su
oni, „okušala srca svih onih koji su je čuli i probudila u njima ljubav prema Gospodnjem
dolasku, ili je s druge strane, izazvala više manje primjetljivu, ali Bogu dobro poznatu
mržnju protiv tog dolaska. Ona je povukla graničnu liniju, tako da su oni koji su htjeli da
ispituju svoja srca mogli znati na kojoj bi se strani nalazili da je Gospod tada došao, da li bi
uskliknuli: „Gle, ovo je Bog naš, njega čekasmo, i spasit će nas!” ili bi vikali „gorama i
kamenju da padnu na njih i da ih sakriju od lica Onoga koji sjedi na prijestolu i od gnjeva
Jagnjetova.” Bog je, vjerujemo, na ovaj način ispitivao svoju djecu, kušao je njihovu vjeru
da li će se povući u času iskušenja sa svojih mjesta na koja je našao za dobro da ih postavi, i
da li će se odreći ovoga svijeta i pokazati bezuslovno pouzdanje u Božju riječ.”283 {VB
329.3}
Osjećanje onih koji su još uvjek vjerovali da ih je Bog vodio u njihovim prošlim
iskustvima Miler izražava riječima: „Kada bih još jedanput živio sa istim dokazima koje
sam imao u prvom životu, učinio bih i drugom životu, ono što sam učinio u prvom životu,
učinio bih i u drugom životu, ono što sam učinio dam se da sam svoje haljine očistio od krvi
duša. Vjerujem da sam se, koliko mi je bilo moguće, oslobodio svake krivice u pogledu
245