Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
Prorok ovako ukazuje na naredbu koja je bila zanemarena: „I tvoji će sazidati stare
pustoline, i podignut će temelje koji će stajati od koljena do koljena, i prozvat će se: koji
sazida razvaline i opravi putove za naselje. Ako odvratiš nogu svoju od subote da ne činiš
što je tebi drago na moj sveti dan, i ako prozoveš subotu milinom, sveti dan Gospodnji
slavnim, i budeš ga slavio ne idući svojim putovima i ne čineći što je tebi drago, ni govoreći
prazne riječi, tada ćeš se veseliti u Gospodu.” Izaija 58, 12-14. Ovo proročanstvo se odnosi i
na današnje vrijeme. Kada je papska vlast promijenila subotu, onda je u Božjem zakonu
nastala pukotina. Ali došlo je vrijeme kada ova božanska ustanova treba da bude
obnovljena. Pukotina treba da se opravi i stari temelji da se podignu. {VB 368.3}
Adam je u svojoj nevinosti, u edemskom vrtu, svetkovao subotu, posvećenu
Stvoriteljevim odmorom i blagoslovom; svetkovao ju je i onda kada je zbog svoga pada,
koji je gorko oplakao, bio istjeran iz svoje sretne domovine. Svipatrijarsi — od Abela pa do
pravednoga Noja, Abrahama i Jakova — svetkovali su subotu. Kada je izabrani narod bio u
egipatskom ropstvu, mnogi su izgubili poznanje Božjeg zakona zbog idolopoklonstva koje
je tamo vladalo. Ali kada je oslobodio Izraela, Gospod je objavio svoj zakon na
veličanstveni način pred sakupljenim narodom da bi svi saznali njegovu volju, bojali ga se i
bili mu uvijek poslušni. {VB 368.4}
Otada pa sve do danas sačuvano je na zemlji poznanje o božanskom zakonu, i subota kao
četvrta zapovijest se svetkovala. Iako je „čovjeku bezakonja” uspjelo da pogazi Božji sveti
dan, ipak su i za vrijeme papske prevlasti vjerne duše na skrivenim mjestima svetkovale
subotu. Od vremena reformacije, u svakom pokoljenju bilo je ljudi koji su je svetkovali. I
pored čestih poruga i progonstava, uvijek je bilo ljudi koji su svjedočili o vječnosti Božjeg
zakona i o svečanoj obavezi prema suboti kao uspomeni na stvaranje. {VB 369.1}
Ove istine, prikazane u Otkrivenju 14. glavi u vezi sa „vječnim evanđeljem”, bit će
obilježje Kristove crkve u vrijeme njegovog dolaska. Kao posljedica objavljivanja trostruke
vijesti pojavljuje se narod za koji se kaže: „Ovdje je trpljenje svetih, koji drže zapovijesti
Božje i vjeru Isusovu.” A ova vijest je posljednja koja treba da se objavi prije Gospodnjeg
dolaska. Odmah poslije njenog objavljivanja prorok je vidio kako Sin čovječji dolazi u slavi
da prikupi žetvu svijeta. {VB 369.2}
Svi koji su prihvatili svjetlost o svetinji i nepromjenljivosti Božjeg zakona, bili su
ispunjeni radošću i čuđenjem kada su vidjeli ljepotu i suglasnost istina koje su im postale
jasne. Željeli su da svjetlost koja im je izgledala tako dragocjena obasja i druge kršćane.
Pouzdano su vjerovali da će je i oni radosno prihvatiti. Ali istine po kojima su se razlikovali
od svijeta nisu bile drage mnogima koji su se smatrali Kristovim sljedbeni-cima. Biti
poslušan četvrtoj zapovijesti tražilo je žrtvu od koje se većina ustezala. {VB 369.3}
Kada su iznijeti zahtjevi o suboti, mnogi su o njima prosuđivali sa svjetskog gledišta i
govorili: „Mi smo uvijek svetkovali nedjelju, svetkovali su je i naši očevi; i mnogi dobri i
pobožni ljudi su umrli blaženom smrću svetkujući nedjelju. Ako su oni bili u pravu, onda
275