Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
Rim se sve više ljutio zbog Luterovih napada, a neki od njegovih fanatičkih protivnika,
čak i neki profesori katoličkih univerziteta, izjavili su da onaj koji bi ubio tog buntovnog
monaha ne bi time zgriješio. Jednoga dana približio se reformatoru neki stranac sa
sakrivenim pištoljem ispod ogrtača i upitao ga zašto se svuda kreće sam. Luter je odgovorio:
„Ja sam u Božjoj ruci. On je moja snaga i štit. Što mi može čovjek?” Na ove riječi stranac je
poblijedio i pobjegao od njega kao od prisutnosti kakvog nebeskog bića. {VB 117.2}
Rim je želio da uništi Lutera, ali Bog je bio: njegova odbrana. Njegova nauka se svuda
slušala: u kolibama i samostanima, u dvorovima plemića, na univerzitetima i u carskim
palatama. Na svim stranama ustajali su plemeniti ljudi da podupru njegove napore. {VB
117.3}
Otprilike u to vrijeme pronašao je Luter, čitajući Husova djela, da je češki reformator
učio veliku istinu o opravdani u vjerom, koju je on sam isticao i propovijedao. „Svi mi”,
uzviknuo je on, „Pavao, Augustin i ja smo husisti, ni ne znajući to!” „Bog će sigurno kazniti
svijet zato što mu je istina bila otkrivena prije jednog vijeka, ali ju je on spalio.”60 {VB
117.4}
U jednom spisu upućenom caru i njemačkom plemstvu, Luter je pisao o papi: „Strašno je
gledati onoga koji se smatra Kristovim namjesnikom gdje živi u većem raskošu nego sam
car. Da li je time sličan siromašnom Isusu ili poniznom Petru? On je, govore, neki gospodar
svijeta! Ali Krist, čijim se namjesnikom on smatra, rekao je: „Moje carstvo nije od ovoga
svijeta.” „Može li vlast namjesnika biti veća od njegovog Gospodara?”61 {VB 117.5}
O univerzitetima Luter je pisao: „Bojim se da će univerziteti postati široka vrata pakla
ako se tamo marljivo ne bude objašnjavalo Sveto pismo i usađivalo u srca mladih.
Nikome ne savjetujem da šalje svoje dijete onamo gdje Sveto pismo nije mjerilo života.
Svaka ustanova u kojoj se stalno ne pro-učava Božja riječ, izopačit će se.” {VB 117.6}
Ovaj spis se munjevitom brzinom raširio po cijeloj Njemačkoj i učinio je veliki utisak na
narod. Cio se narod ustalasao, i mnogi su počeli da se skupljaju pod zastavom reformacije.
Goreći od želje za osvetom, Luterovi neprijatelji su podstrekavali papu da preduzme protiv
njega odlučne mjere. Odlučeno je da se njegovo učenje odmah osudi. Luteru i njegovim
pristalicama dato je šezdeset dana da se odreknu; u protivnom slučaju bit će isključeni iz
crkve. {VB 118.1}
To je bio strašan trenutak za reformaciju. Vjekovima su rimske osude o isključenjima
bile užas za mnoge moćne vladare; one su bacale u nesreću i očajanje velika carstva. Na one
koji su bili njihove žrtve gledalo se sa užasom. Sa; njima se postupalo kao sa onima koji su
stavljeni izvan zakona, izbjegavao se svaki dodir sa njima, bili su progonjeni do istrebljenja.
Luter je dobro vidio buru koja se spremala d!a ga uništi, ali on je bio postojan, pun
pouzdanja da će Isus biti njegov pomoćnik i zaštitnik. Sa tom vjerom i hrabrošću mučenika,
on je pisao: „Šta će biti, ne znam, niti želim da znam... Neka udarac padne gdje hoće, ja se
81