Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
da predlažu ove stvari, a autoritet zemaljskih vođa sačuvajmo za druge stvari.”
„Bože sačuvaj da me vi isključite!, rekao je izborni knez Johan Saski. „Ja sam odlučio da
činim što je pravo, bez obzira na moju krunu; ja želim da ispovijedam Krista. Moj izborni
šešir i moj hermelin mi nisu toliko dragi koliko križ Isusa Krista. Ove znakove moje veličine
ću ostaviti na zemlji, ali Kristov križ će me pratiti do zvijezda.” Rekavši to, stavio je svoj
potpis na dokumenat. Jedan drugi knez, uzimajući u ruke pero, rekao je: „Ako to traži čast
Isusa Krista, mog Spasitelja, gotov sam odreći se svog imanja i svog života.” „Radije ću se
odreći svojih podanika i svoje kneževine, radije ću otići iz svoje domovine sa štapom u ruci,
radije ću zarađivati sredstva za svoj opstanak brišući prašinu sa obuće stranaca nego> da
prihvatim drugu nauku nego što je ova koju sadrži ova izjava.” Takva je bila vjera i
neustrašivost ovih Božjih ljudi. {VB 171.3}
Napokon je došao čas da izađu pred cara. Karlo V, sjedeći na svojem prijestolju, okružen
izbornim knezovima i vojvodama, primio je protestantske reformatore. Pročitana je izjava o
njihovom vjerovanju. U ovoj skupštini jasno su bile prikazane istine evanđelja i otkrivene
zablude papske crkve. S pravom je taj dan nazvan jednim od najvećih dana reformacije i
jednim od najslavnijih u historiji kršćanstva i čovječanstva.”148 {VB 172.1}
Prošlo je tek nekoliko godina otkada je monah iz Vitenberga stajao sam pred saborom u
Vormsu. Sada su na njegovom mjestu stajali najmoćniji knezovi carstva. Luteru je bilo
zabranjeno da dođe u Augzburg, ali on je bio prisutan svojim riječima i molitvama. „Ja se
veoma radujem”, pisao je on, „što sam doživio ovaj čas kad je Krist javno proslavljen od
strane tako uglednih ispovjednika vjere i na tako slavnom saboru.”149 Tako se ispunilo ono
što je Pismo kazalo: „Govorit ću o otkrivenjima tvojim pred carevima, i neću se stidjeti.”
Psalam 119, 46. {VB 172.2}
„Zahvaljujući okovima apostola Pavla, u njegovo vrijeme je evanđelje bilo objavljeno
knezovima i plemićima carskoga grada. Tako je bilo i u ovoj važnoj prilici; pošto je kralj
zabranio da se evanđelje propovijeda sa propovjedaonice, ono se propovijedalo u palati; ono
što su mnogi smatrali kao nezgodno da slušaju sluge, slušali su sa čuđenjem velikaši i
knezovi carstva. Kralj i velikaši su bili slušaoci; krunisani knezovi — propovjednici; a
propovijed je b\la uzvišena Božja istina. „Od apostolskih dana”, veli jedan pisac, „nije bilo
većeg događaja ni veličastvenijeg ispovijedanja vjere.”150 {VB 172.3}
„Sve što su Luterove pristalice rekle, to je istina; mi ne možemo to poreći”, — rekao je
jedan papski biskup. „Možete li, razumnim dokazima, oboriti Vjeroispovijst koju su
sastavili izborni knez i njegovi saveznici?” pitao je drugi Dr. Eka. „Spisima apostola i
proroka, ne; ali spisima otaca i sabora, da!” „Razumijem”, rekao je onaj koji je pitao,
„Luterani su, prema vašim riječima, u Svetom pismu, a mi smo izvan njega.”151 {VB
173.1}
Neki od njemačkih knezova su bili pridobijeni za reformaciju. Sam car je izjavio da su
protestantski dokazi čista istina. Njihova Vjeroispovijest bila je prevedena na mnoge jezike,
122