Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
Poglavlje 24.—U svetinji nad svetinjama
Predmet svetinje bio je ključ koji je otvorio tajnu razočaranja 1844. godine. On je otvorio
pogled na niz istina, povezanih, i skladnih, koje su pokazivale da je Božja ruka vodila veliki
adventni pokret i, objasnivši položaj i zadatak Božjeg naroda, odredila mu njegove sadašnje
dužnosti. Kao što su se Isusovi učenici obradovali poslije strašne noći duševnog bola i
razačaranja kad su vidjeli Gospoda, tako su se sada radovali i oni koji su u vjeri očekivali
njegov drugi dolazak. Oni su očekivali da će Isus doći u slavi da nagradi svoje sluge. Pošto
su se prevarili u svojim nadama, izgubili su Isusa iz vida i uzviknuli su kao Marija na grobu:
„Uzeše Gospoda iz groba i ne znamo gdje ga metnuše.” Sada su opet posmatrali u svetinji
nad svetinjama njega, svoga milostivog Poglavara svećeničkog, koji će se uskoro pojaviti
kao njihov Car i Osloboditelj. Svjetlost iz svetinje rasvijetlila je prošlost, sadašnjost i
budućnost. Znali su da ih je vodio Bog svojim nepogrešivim proviđenjem. Mada oni sami
nisu razumjeli, kao ni prvi učenici, vijest koju su objavljivali, ona je ipak u svakom pogledu
bila ispravna. Svojim objavljivanjem te vijesti ispunili su Božju namjeru, i njihov rad za
Gospoda nije bio uzaludan. Nanovo rođeni po velikoj milosti „za živ nad”, radovali su se
„radošću neiskazanom i proslavljenom.” (1. Petr. 1, 3. 8.) {VB 344.1}
Ali Danijelovo proročanstvo 8, 14: „Do dvije tisuće i tri stotine dana i noći, onda će se
svetinja očistiti”, i prva anđeoska vijest: „Bojte se Boga, i podajte mu slavu, jer dođe čas
suda njegova” (Otkrivenje 14, 7), upućivali su na Kristovu službu u svetinji nad svetinjama
nebeske svetinje, na istražni sud, a ne na Kristov dolazak radi spasenja svoga naroda i
uništenja bezbožnika. Greška se nije nalazila u izračunavanju proročkih vremenskih
odsjeka, nego u događaju koji je trebalo da se dogodi na kraju 2300 dana. Zbog ove greške
vjerni su doživjeli razočaranje, ali sve to bilo je prorečeno u proročanstvu. Sve što su po
Pismu mogli očekivati ispunilo se u ono vrijeme. U isto vrijeme kada su oni jadikovali zbog
svojih neispunjenih nada, desio se događaj koji je prorečen u ovoj vijesti, a koji se morao
dogoditi prije nego što Gospod može doći da nagradi svoje sluge. {VB 344.2}
Krist je došao, ali ne na zemlju, kako su oni to očekivali, nego kako je to bilo objavljeno
u predslici, u svetinju nad svetinjama Božjega hrama na nebu. Prorok Danijel ga vidi kako u
to vrijeme dolazi pred Starca. „Vidjeh u utvarama noćnim, i gle, kao Sin čovječji iđaše sa
oblacima nebeskim, i dođe” — ne na zemlju — već „do Starca i stade pred njim.” Danijel 7,
13. Ovaj dolazak opisuje nam i prorok Malahija: „I iznenada će doći u crkvu svoju Gospod,
kojega vi tražite, i anđeo zavjetni, kojega, vi želite, evo doći će, veli Gospod nad vojskama.”
Malahija 3, 1.. Dolazak Gospodnji u njegov hram bio je njegovom narodu nešto iznenadno,
neočekivano. Nisu ga tražili tamo; očekivali su da će doći na zemlju „u ognju plamenom,
koji će dati osvetu onima koji ne poznaju Boga i ne slušaju evanđelja ...” (2. Solunjanima 1,
8.) {VB 345.1}
257