Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
Usred vrta raslo je drvo života, čiji je rod imao silu da stalno obnavlja život. Da je Adam
ostao poslušan Bogu, on bi i dalje uživao slobodan pristup tome drvetu i vječno bi živio. Ali
kada je zgriješio, nije više smio da jede sa drveta života, i tako je postao podložan smrti.
Božanska presuda: „Jer si prah, i u prah ćeš se vratiti”, ukazuje na potpuno gašenje
života. {VB 433.2}
Svojim prijestupom Adam je izgubio besmrtnost, koja mu je bila obećana pod uvjetom
poslušnosti. On nije mogao prenijeti svome potomstvu ono što nije imao; a za pali rod ne bi
bilo nade da nije Bog žrtvovanjem svoga Sina omogućio čovjeku besmrtnost. Dok „smrt uđe
u sve ljude, jer svi sagriješiše,” dotle Krist „obasja život i neraspadljivost evanđeljem”.
Rimljanima 5, 12.; 2. Timoteju 1, 10. Samo u Kristu se može postići besmrtnost. Isus je
rekao: „Tko vjeruje Sina, ima život vječni; a tko ne vjeruje Sina, neće vidjeti života.” Ivan 3,
36. Svaki čovjek može dobiti ovaj neprocjenjiv blagoslov ako ispuni uvjete. Svi „koji
ustrajući u dobrim djelima traže slavu, čast i neraspadljivost”, primit će „život vječni”.
Rimljanima 2, 7. {VB 433.3}
Jedino biće koje je obećalo Adamu život u neposlušnosti bio je veliki varalica. A zmijine
riječi, upućene Evi u raju: „Nećete vi umrijeti”, bila je prva održana propovijed o
besmrtnosti duše. Pa ipak ova izjava, koja se temelji jedino na sotoninom autoritetu,
ponavlja se sa kršćanskih propovjedaonica i prihvaća od većine ljudskog roda isto tako brzo
kao što je bila prihvaćena od naših praroditelja. Božanska presuda: „Koja duša zgriješi, ona
će umrijeti” (Ezehijel 18, 20), tumači se kao da znači: Duša koja zgriješi, neće umrijeti,
nego će vječno živjeti. Mi možemo samo da se čudimo neobičnoj zasljepljenosti, koja čini
ljude tako lakovjernim prema riječima sotone, a tako nepovjerljivim prema Božjim
riječima. {VB 434.1}
Da je čovjeku poslije njegovog pada bio dozvoljen slobodan pristup drvetu života, on bi
živio vječno, i tako bi grijeh postao besmrtan. Ali herubim sa plamenim mačem čuvao je
„put ka drvetu života” (1. Mojsijeva 3, 24), i nitko od Adamove obitelji nije smio ni da
prekorači tu granicu i uzme od roda koji daje život. Zato nema besmrtnog grešnika ... {VB
434.2}
Ali poslije čovjekovog pada sotona je zapovjedio svojim anđelima da učine naročite
napore da se rasprostrani vjerovanje u urođenu čovjekovu besmrtnost; i posto su naveli ljude
da prihvate ovu zabludu, nastojali su da ih dovedu do zaključka da će grešnici živjeti u
vječnom stradanju. Sada knez tame, preko svojih oruđa, predstavlja Boga kao tiranina
punog osvete i tvrdi da On sve one koji mu nisu po volji baca u pakao, gdje oni moraju da
podnose vječno Njegov gnjev; i dok oni trpe neizrecive muke i previjaju se od bola u
vječnom ognju, njihov Stvoritelj gleda odozgo na njih sa zadovoljstvom. {VB 434.3}
Na ovaj način zakleti neprijatelj pripisuje Stvoritelju i Dobrotvoru ljudskog roda one
osobine koje on sam ima. Okrutnost je osobina sotone. Bog je ljubav; i sve što je stvorio
bilo je čisto, sveto i savršeno, dok prvi veliki buntovnik nije donio grijeh. Sam sotona je
324