Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
zavire: da Bog može ostati pravedan kad pravda pokajanog grešnika i opet uspostavlja vezu
sa palim rodom; da se Krist mogao poniziti da bi bezbrojno mnoštvo izvukao iz bezdana
propasti i obukao ih u čiste haljine svoje pravde da bi se mogli sjediniti sa anđelima koji
nikada nisu pali, i vječno prebivati u božjoj prisutnosti. {VB 337.4}
Kristovo djelo kao ljudskog posrednika predstavljeno je divnim Zaharijinim
proročanstvom o Onome „kome je ime Kli-ca”. Prorok veli: „Jer će on sagraditi crkvu
Gospodnju, i nosit će slavu, i sjedjet će i vladati na svome prijestolu, i bit će svećenik na
prijestolu svom, i savjet mirni bit će među objema.” Zaharije 6, 12. 13. {VB 338.1}
„Jer će on sagraditi crkvu Gospodnju.” Svojom žrtvom i svojim posredovanjem Krist je
temelj i graditelj Božje crkve. Apostol Pavao upućuje na njega kao na kamen od ugla, „na
kome sva građevina sastavljena raste za crkvu svetu u Gospodu; na kome ćete se i vi
sazidati za stan Božji u duhu”. (Efežanina 2, 20-22.) {VB 338.2}
„I nosit će slavu...” Slava za spasenje paloga ljudskog roda pripada Kristu. Kroz sva
vremena vječnosti spaseni će pje-vati: „Onome koji nas ljubi i umi nas od grijeha naših
krvlju svojom. .. slava i država u vijek vijeka! Amen.” (Otkrivenje 1, 5. 6.) {VB 338.3}
„I sjedit će i vladati na svome prijestolu, i bit će svećenik na prijestolu svom.” Sada još
nije na prijestolu slave svoje, jer carstvo slave još nije uspostavljeno. Tek kada bude završio
svoje djelo kao posrednik, Gospod Bog će mu dati prijesto Davida, oca njegova, carstvo
kome „neće biti kraja”. (Luka 1, 32. 33.) Kao svećenik, Krist sada sjedi sa ocem na
njegovom prijestolu. (Otkrivenje 3, 21.) Na prijestolu sa Vječnim, koji ima u sebi život,
sjedi Onaj koji „bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se”, „koji je u svemu iskušan kao i
mi, osim grijeha”, „da može pomoći onima koji se iskušavaju”. „Ako tko sagriješi, imamo
zastupnika kod Oca.” (Izaija 53, 4; Jevrejima 4, 15; 2, 18; 1. Ivanova 2, 1.) Njegovo
posredovanje se temelji na njegovom probodenom i slomljenom tijelu, i na njegovom
bezgrešnom životu. Ranjene ruke, probodena rebra, prikovane noge govore u prilog paloga
čovjeka, čije je spasenje otkupljeno tako neizmjernom cijenom. {VB 338.4}
„I savjet mira bit će među objema.” Očeva ljubav, ne manje od Sinovljeve, jeste izvor
spasenja za pali ljudski rod. Isus je rekao svojim učenicima prije svoga odlaska: „I ne velim
vam da ću ja umoliti Oca za vas; jer sam Otac ima ljubav k vama.” Ivan 16, 26. 27. „Jer Bog
bješe u Kristu, i svijet pomiri sa sobom.” 2. Korinćanima 5, 19. A u službi nebeske svetinje
je „savjet između obojice”. „Jer Bogu tako omilje svijet da je i Sina svoga jedinorodnoga
dao, da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni.” Ivan 3, 16. {VB 339.1}
Na pitanje: šta je svetinja? Sveto pismo daje jasan odgovor. Izraz „svetinja”, kako se
upotrebljava u Bibliji, odnosi se prvo na šator od sastanka koji je Mojsije podigao po uzoru
nebeske svetinje, a zatim na pravi šator na nebu, na koji je upućivala zemaljska svetinja.
Kristovom smrću prestala je simbolička služba. „Pravi šator” na nebu je svetinja novoga
zavjeta. A pošto se proročanstvo u Danijelu 8, 14 ispunilo u novom zavjetu, mora i svetinja
252