Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
velikodostojnici bili su uvjereni u istinitost njegovih teza, ali su ubrzo uvidjeli da bi
prihvaćanje tih istina izazvalo velike promjene. Prosvijetliti i reformirati narod značilo bi
potkopati autoritet Rima, zaustaviti tisuće potoka koji se ulivaju u njegove riznice, a to bi
smanjilo rasipnost i raskoš papskih vođa. Zatim, naučiti ljude da misle i rade kao odgovorna
bića. i da samo od Isusa očekuju svoje spasenje, značilo bi potkopati prijesto vrhovnog
svećenika, i to bi možda na kraju srušilo njihov lični autoritet. Zbog toga su odbacili
saznanje koje im ie Bog ponudio i ustali su protiv čovjeka koga je Bog poslao da ih
prosvijetili, a time su se podigli protiv Krista i njegove istine. {VB 110.3}
Pomislivši na sebe, Luter je zadrhtao, svjestan da stoji, sam nasuprot najmoćnijih
zemaljskih sila. Katkada je bio u nedoumici da li ga Bog stvarno vodi da se opire autoritetu,
crkve. On je pisao: „Tko sam bio ja da se usprotivim papskoj veličini, pred kojom drhte
knezovi i cio svijet?... Nitko ne zna koliko je moje srce pretrpjelo u toku ove dvije godine, i
u kakvu sam sumnju, čak i očajanje, često padao.”51 Ali on se nije sasvim obeshrabrio.
Kada mu je nedostajalo ljudske potpore, gledao je na Boga, i učio je da se oslanja na
njegovu moćnu desnicu. {VB 111.1}
Jednom prijatelju reformacije Luter je pisao: „Jasno je’ da se Pismo ne može razumjeti ni
proučavanjem ni razumom. Tvoja prva dužnost jeste da počneš sa molitvom. Moli se Bogu
da ti svojom velikom milošću da pravo razumijevanje svoje Riječi. Nema drugog tumača
Božje riječi osim Pisca te riječi koji je sam rekao: ‚Svi će biti naučeni od Boga!’ Ne očekuj
ništa od svoga truda, od svog razuma; uzdaj se jedino u Boga. i u utjecaj njegovog Duha.
Vjeruj riječima čovjeka koji je to iskusio.”52 To je pouka od velike važnosti za sve one koji
osjećaju da ih je Bog pozvao da drugima objave svečanu istinu za. ovo vrijeme. Ove istine
izazvat će neprijateljstvo sotone i onih koji vole priče koje je on izmislio. U borbi sa silama
zla po-trebno je nešto više od moći razuma i ljudske mudrosti. {VB 111.2}
Kad su se protivnici pozivali na običaje ili na tradiciju, na izjave i na vlast pape, Luter je
odgovarao pozivajući se na. Pismo, jedino na Pismo. Tu je našao dokaze koji se nisu mogli
pobiti; zato su robovi formalizma i praznovjerja tražili njegovu. krv, kao što su Jevreji tražili
Kristovu krv. „On je heretik!” — vikali su revnitelji Rima. „Dozvoliti takvom heretiku da
živi jedan sat duže jeste najveća izdaja protiv crkve. Neka seodmah podigne lomača za
njega!”53 Ali, Luter nije postao plijen njihovog gnjeva, Bog mu je odredio djelo koje je
trebao da svrši, i poslao je nebeske anđele da ga štite. Mnogi, pak, koji su od Lutera primili
dragocjenu svjetlost, postali su predmet sotoninog gnjeva, i zbog istine su hrabro podnijeli
stradanja i smrt. {VB 111.3}
Luterova je nauka u cijeloj Njemačkoj privlačila pažnju misaonih ljudi. Iz njegovih
propovijedi i spisa izvirali su zraci svjetlosti koji su probudili i rasvijetlili mnoga srca. Živa
vjera zamijenila je mrtvi formalizam, u kome je crkva tako dugo drijemala. Narod je sve
više napuštao praznovjerje Rima. Oborene su predrasude. Božja riječ, kojom je Luter kušao
svaku nauku i svako tvrđenje, bila je mač cštar sa obje strane, koji je sebi krčio put u ljudska
76