Militantne Crkve i Države
Rat je od životne važnosti za državu; to je područje u kojem se rješava biti ili ne biti; to je staza koja vodi u sigurnost ili propast. (Ili »jer je (bojno polje) mjesto gdje se rješava pitanje života i smrti (a rat) put da se ostane živ ili propadne«.) Stoga je nužno dobro ga proučiti. »Oružje je alat zlog znamenja.« Rat je ozbiljno pitanje koje ne možemo shvatiti ako u nj ulazimo bez potrebnog razmišljanja. 2. Ratnu situaciju moramo razmatrati uzimajući u obzir pet temeljnih činilaca. 3. Prvi od tih činilaca je moralni utjecaj (Ovdje je dao (uvriježeno Ino) preveden kao »moralni utjecaj«. Obično se prevodi kao »put« ili »ispravan put«. Kad govorim o moralu, mislim na izvor sklada između naroda i njegovih vođa, odnosno je li narod spreman slijediti ih u život i u smrt ne plašeći se smrtne opasnosti (ili »Moralni utjecaj je ono zahvaljujući čemu narod živi u skladu sa svojim nadređenima « ... To su ključevi pobjede u rukama stratega. Dakle, ako proračuni pokazuju da su naše snage nadmoćnije, u hramu će se procijeniti da je u izgledu pobjeda. … Svaki se rat osniva na varkama…,
Rat je od životne važnosti za državu; to je područje u kojem se rješava biti ili ne biti; to je staza koja vodi u sigurnost ili propast. (Ili »jer je (bojno polje) mjesto gdje se rješava pitanje života i smrti (a rat) put da se ostane živ ili propadne«.) Stoga je nužno dobro ga proučiti. »Oružje je alat zlog znamenja.« Rat je ozbiljno pitanje koje ne možemo shvatiti ako u nj ulazimo bez potrebnog razmišljanja. 2. Ratnu situaciju moramo razmatrati uzimajući u obzir pet temeljnih činilaca. 3. Prvi od tih činilaca je moralni utjecaj (Ovdje je dao (uvriježeno Ino) preveden kao »moralni utjecaj«. Obično se prevodi kao »put« ili »ispravan put«. Kad govorim o moralu, mislim na izvor sklada između naroda i njegovih vođa, odnosno je li narod spreman slijediti ih u život i u smrt ne plašeći se smrtne opasnosti (ili »Moralni utjecaj je ono zahvaljujući čemu narod živi u skladu sa svojim nadređenima « ... To su ključevi pobjede u rukama stratega. Dakle, ako proračuni pokazuju da su naše snage nadmoćnije, u hramu će se procijeniti da je u izgledu pobjeda. … Svaki se rat osniva na varkama…,
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>Militantne</strong> <strong>Crkve</strong> i <strong>Države</strong><br />
Kristu.” „Ovom strašnom nečovječnošću”, kako ju je kasnije nazvao Luter, „koja više priliči<br />
vuku i tiraninu nego kršćaninu i čovjeku, dječja srca su otvrdnula prema svojim<br />
roditeljima.”10 Tako su papske vođe, kao nekadašnji farizeji, gazile Božje zapovijesti radi<br />
svojih tradicija. Tako su domovi ostajali pusti, i roditelji bez svojih sinova i kćeri. {VB<br />
67.2}<br />
Čak i studenti univerziteta su bili zavedeni lažnim predstavama i nagovoreni da stupe u<br />
monaške redove. Mnogi, Videći da su izgubili ličnu sreću i nanijeli žalost roditeljima,<br />
kasnije su se pokajali; ali kad su jednom bili uhvaćeni u mrežu, bilo im je nemoguće da<br />
ponovo dobiju svoju slobodu. Mnogi roditelji, bojeći se utjecaja monaha, nisu slali svoje<br />
sinove na univerzitet. Posljedica toga bila je smanjivanje broja studenata koji su posjećivali<br />
velike centre nauke. Škole su opadale, i neznanje prevladavalo. {VB 68.1}<br />
Papa je dao monasima pravo da ispovijedaju grijehe i daju oproštaj. To je postalo<br />
izvorom velikog zla. Želeći da povećaju svoje prihode, redovnici-prosjaci davali su<br />
oproštaje tako lako da su k njima jurili zlikovci svih vrsta da dobiju oproštenje, a posljedica<br />
toga bila je da su se brzo počeli množiti najstrašniji poroci i zločini. Bolesni i siromašni<br />
ostavljani su da stradaju, a darovi kaj i bi zadovoljili njihove potrebe odlazili su u ruke<br />
redovnika, koji su zastrašivanjem iznuđivali od naroda milostinju, proglašavajući za<br />
bezbožne sve one koji su odbili da daruju njihov red. Uprkos njihovom tobožnjem<br />
siromaštvu, bogatstvo ovih prosjačkih redova se povećavalo. Njihove veličanstvene palate i<br />
raskošne gozbe još više su isticale siromaštvo naroda, koje se iz dana u dan povećavalo. I<br />
dok su oni provodili svoje vrijeme u raskoši i zadovoljstvima, slali su umjesto sebe u svijet<br />
neuke ljude, koji su zabavljali narod lijenim pričama, legendama i šalama, i zavaravali ih da<br />
još više vjeruju monasima. Pored toga prosjački redovi su utjecali na sujevjernu gomilu da<br />
vjeruje da se sva njihova religiozna dužnost sastoji u priznavaju vrhovne vlasti papstva, u<br />
poštovanju svetaca i davanju milostinje monasima, i da je to do|voljno da sebi osiguraju<br />
mjesto na nebu. {VB 68.2}<br />
Učeni i pobožni ljudi su uzalud nastojali da reformiraju ovaj monaški red, ali Viklif,<br />
zahvaljujući svojoj izvanrednoj pronicljivosti, prozreo je korijen zla i izjavio da ie sam<br />
sistem pogrešan i da ga treba ukinuti. Nastalo je raspravljanje i iskrsla su mnoga pitanja.<br />
Mnogi, Videći kako monasi obilaze zemlju i prodaju papine oproštajnice, počeli su sumnjati<br />
u to da se oproštaj može kupiti za novac i pitali su se ne bi li trebalo radije da traže oproštaj<br />
od Boga umjesto od rimskog biskupa. Drugi su se zgražali nad lakomstvom monaha, koje se<br />
nije moglo zasititi. Oni su govorili: „Monasi i svećenici Rima izjest će nas kao rak. Neka<br />
nas Bog oslobodi, inače će narod morati da propadn’e.”11 Da bi opravdali svoje lakomstvo,<br />
ovi monasiprosjaci izjavili su da oni idu za primjerom Spasitelja, jer su i On i njegovi<br />
učenici živjeli od darežljivosti naroda. Ovo tvrđenje je bilo na njihovu štetu, jer je podstaklo<br />
mnoge da proučavaju Sveto pismo i da sami. doznaju istinu, što Rimu nije bilo po volji.<br />
Ljudi su bili upućeni na Izvor istine, koji je Rim htio sakriti. {VB 68.3}<br />
46
Change language