Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
nadu. U Vitenbergu se zapalila svjetlost, čiji su zraci doprli do najudaljenijih krajeva zemlje,
i čiji će se sjaj povećavati u toku budućih stoljeća sve do svršetka svijeta. {VB 105.3}
Ali svijetlost i tama se ne mogu slagati. Između istine i zablude postoji nepomirljiv
sukob. Jedno čuvati i braniti, znači drugo odbaciti i uništiti. Sam naš Spasitelj je rekao:
„Nisam došao da donesem mir, nego mač.” Matej 10, 34. Nekoliko godina nakon početka
reformacije, Luter je rekao-: „Bog me ne samo vodi, nego me goni naprijed; On me diže; ja
nisam svoj gospodar. Ja bih želio živjeti u miru; ali sam bačen usred buna i
revolucija.”45 On je sada stajao pred otvorenom borbom. {VB 106.1}
Rimska crkva je trgovala Božjom milošću. Pored oltara bili su postavljeni stolovi
mjenjača, i zrak je odjekivao od vike kupaca i prodavača. Pod izgovorom da se sakupljaju
prilozi za gradnju crkve Svetog Petra u Rimu, javno su se prodavale, po nalogu pape,
oproštajnice za grijehe. Cijenom zločina podizao se Bogu hram, čiji je ugaoni kamen
počivao na bezakonju! Upravo sredstva kojima se Rim služio u svrhu svog uzdizanja,
prouzrokovala su smrtni udarac njegovoj sili i veličini. Upravo ovo trgovanje
oproštajnicama podiglo je jednog od najodlučnijih i najuspješnijih neprijatelja papstva,
izazvalo je bitku koja je uzdrmala papski prijesto i potresla trostruku krunu na glavi
pontifeksa. {VB 106.2}
Redovnik koji je bio određen da u Njemačkoj prodaje oproštajnice — po imenu Tecel
(Tetzel) — bio je okrivljen za najpodlije zločine protiv društva i Božjeg zakona; ali,
izbjegavši zasluženu kaznu za svoje zločine, postavljen je da zastupa papine koristoljubive i
nesavjesne interese. Velikom drskošću ponavljao je očigledne laži i čudnovate priče, kojima
je zavodio neznalice, lakovjerne i sujevjerne. Da su oni imali Božju Riječ, ne bi tako lako
bili prevareni. Ali Biblija im ie bila zabranjena, i papa ih je držao pod svojom kontrolom da
bi povećali silu i bogatstvo častoljubivih vođa.”46 {VB 106.3}
Kad je Tecel ulazio u neki grad, pred njime je išao glasnik koji je govorio: „Milost Božja
i svetoga oca je pred vašim vratima.” Narod je pozdravljao lukavog bogohulnika, kao da je
sam Bog sišao sa neba među njih. Bestidna trgovina uvukla se u crkvu, a Tecel je sa
propovjedaonice uzvisivao prodavanje oproštajnica kao najskupocjeniji Božji dar. Govorio
je da će im se na osnovu njegovih potvrda o kupljenom oproštenju oproštiti svi grijesi, bilo
da su ih učinili ranije ili će ih tek učiniti, i da „ni pokajanje nije neophodno
potrebno”.47 „Što više, uvjeravao je slušaoce da oproštajnice imaju moć ne samo da spasu
žive nego i mrtve; i da u istom trenutku kada na dnu njegovog sandučića zazveči novac,
duša, u čiju korist je novac dat, izlazi iz čistilišta i odlazi u nebo.’48 {VB 106.4}
Kada je Simon mađioničar ponudio apostolima novac da bi dobio vlast da čini čudesa,
Petar mu je odgovorio: „Novci tvoji s tobom da budu u pogibao, što si pomislio da se dar
Božji može dobiti za novce.” Djela 8, 20. Ali Tecelovu ponudu su hiljade njih željno
prihvatili. Zlato i srebro je teklo u njegovu blagajnu. Spasenje koje se može dobiti za novac,
73