Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
Isus Krist bio je ogrnut bijelim plaštem u znak poniženja kada ga je Herod doveo pred
Pilata.”26 Kada su ga pnovo pozvali da se odrekne, odgovorio je, Obrativši se narodu:
„Kakvim bih licem mogao gledati nebo? Kakvim bih okom mogao pogledati mnoštvo
naroda kome sam propovijedao čisto evanđelje? Ne! ja mislim da je njihovo spasenje
vrednije od ovog jadnog tijela, sada osuđenog na smrt.” Tada su počeli sa njega da skidaju
haljine, i svaki biskup izgovorio je po jedno prokletstvo, obavljajući svoj dio ceremonije. Na
glavu su mu stavili kapu od papira u obliku mitre, s natpisom „arhijeretik”, na kojoj su bili
naslikani strašni đavoli. Hus je uzviknuo. „S radošću ću nositi ovu krunu zbog tebe, Isuse,y
koji si zbog mene nosio trnov vijenac.” {VB 90.4}
Kad su ga tako odjenuli, biskupi su izjavili: „Sada predajemo tvoju dušu đavolu.” „A ja”,
rekao je Hus podignuvši svoj pogled k nebu, „predajem svoj duh u tvoje ruke, o Isuse, koji
si me otkupio.”27 {VB 91.1}
Tada su ga predali svjetovnim vlastima i poveli na mjesto pogubljenja. Za njim je išla
ogromna povorka naoružanih vojnika, svećenika i raskošno odjevenih biskupa, kojoj su se
pridružili stanovnici Konstance. Kada su ga privezali za stub lomače, i sve bilo gotovo da se
oganj potpali, još jednom su pozvali mučenika da spasi svoj život odricanjem svojih
zabluda. Hus je odgovorio: „Kakvih zabluda da se odreknem? Ne osjećam se nimalo kriv.
Pozivam Boga za svjedoka da sve što sam propovijedao i pisao ima za cilj da otrgne duše od
grijeha i propasti; zato ću sa velikom radošću svojom krvlju zapečatiti istine koje sam
propovijedao i o kojima sam pisao.” — Kada ga je plamen obavio, Hus je počeo da pjeva:
„Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!” — i tako je nastavio dok njegov glas nije umuknuo za
uvijek. {VB 91.2}
Cak i njegovi neprijatelji bili su zadivljeni njegovim junaštvom. Jedan vatreni papski
pisac, opisujući mučeničku smrt Husa i Jeronima, koji je umro malo kasnije, kaže: „Obojica
su pošla hrabro u smrt. Pripravili su se za oganj kao da odlaze na svadbeno veselje. Nisu
pustili nijedan uzvik bola. Kada se plamen digao, počeli su pjevati himne, i jedva je sila
vatre mogla ušutkati njihovo pjevanje.”28 {VB 91.3}
Kada je Husovo tijelo potpuno izgorjelo, njegov pepeo zajedno za zemljom ispod njega,
bio je pokupljen i bačen u Rajnu koja ga je odnijela u ocean. Uzalud su njegovi neprijatelji
vjerovali da su iskorijenili istinu koju je on propovijedao. Nisu ni slutili da će pepeo, odnijet
u more, biti kao sjeme posijano u svim zemljama, i da će u udaljenim zemljama donijeti
obilne plodove u čast istini. Glas koji se čuo u dvorani sabora u Konstanci izazvao je jeku
koja će se čuti kroz sve buduće vjekove. Husa više nije bilo, ali istina za koju je on umro,
nije mogla propasti. Njegov primjer vjere i postojanosti ohrabrio je mnoge da čvrsto stoje uz
istinu, usprkos muka i smrti. Njegovo pogubljenje otkrilo je cijelom svijetu strašnu
okrutnost Rima. Neprijatelji istine nesvjesno su pomogli napredovanje djela koje su uzalud
nastojali da unište. {VB 91.4}
62