Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
bezvrijednosti oproštaja koje su za novac kupili, i poželjeli su da njihova vjera počiva na
čvršćem temelju. Cvingli se u Cirihu razbolio; bolest je bila tako teška da su mnogi
izgubili nadu u njegovo ozdravljenje, i već su kružile vijesti da je Cvingli umro. U tom
kritičnom času njegova nada i hrabrost nisu ga ostavile. On je vjerom gledao na križ
Golgote Uzdajući se da je Kristova žrtva dovoljna za oproštenje grijeha. Izbjegavši smrti,
počeo je da propovijeda evanđelje sa većom revnošću nego ikada ranije; i njegove su riječi
imale neodoljivu silu. Narod je radosnog srca pozdravljao svog dragog propovjednika, koji
se vratio s ruba groba. Pošto su sami bdjeli uz krevet bolesnih i umirućih, oni su bolje nego
ikada ranije mogli osjetiti vrijednost evanđelja, {VB 148.4}
Cvingli je stekao jasnije razumijevanje istine i bolje je osjetio u sebi njenu preporađajuću
silu. Pad čovjeka i plan spasenja su bile njegove omiljene teme. „U Adamu”, govorio je on,
„svi smo mrtvi, ogrezli u pokvarenosti i prokletstvu.”109 „Krist, pravi čovjek i pravi Bog,
osigurao nam je vječno spasenje... Njegovo stradanje je vječna žrtva, koja donosi vječno
spasenje. Ona zauvijek zadovoljava božansku pravdu u korist svih onih koji se čvrstom i
nepokolebljivom vjerom oslanjaju na tu žrtvu.” Ali jasno je učio da nam Kristova milost ne
daje pravo da i dalje živimo u grijehu. Gdje god postoji vjera u Boga, tamo je Bog; a gdje je
Bog, ondje je i revnost koja nas nagoni na dobra djela.”110 {VB 149.1}
Interesiranje za Cvinglijeve propovijedi bilo je toliko da je katedrala bila puna slušalaca
koji su dolazili da ga čuju. Malo pomalo, koliko su oni mogli razumjeti, otkrivao je svojim
slušaocima istinu. Bio je pažljiv te im odmah u početku nije otkrivao tačke koje su ih!
mogle zbuniti i stvoriti u njih predrasude. Njegov je cilj bio da zadobije njihova srca za
Kristovu nauku, da ih dime njegovom ljubavlju i da pred njihovim očima oživi Kristov
primjer. Kad budu prihvatili načela evanđelja, njihovo sujeverje i praznovjerni običaji će
nestati. {VB 149.2}
Korak po korak je reformacija u Cirihu napredovala. Neprijatelji su podigli jak otpor.
Godinu dana ranije jedan monah iz Vitenberga kazao je papi i caru u Vormsu svoje odlučno
„ne”, a sada je izgledalo da će papski interesi naići na slično protivljenje u Cirihu. Cvingli je
bio izvrgnut stalnim napadajima. U papskim kantonima, s vremena na vrijeme, učenici
evanđelja su bili spaljivani na lomači, ali to nije bilo dovqljno;_trebalo je krivoverje
potpuno ušutkati. U tom cilju biskup iz Konstance poslao je u Cirih tri izaslanika da
optuže Cvinglija da uči narod da gazi crkvene zakone, i da tako dovodi u opasnost mir i
dobar red društva. Ako se bude prezirala crkvena vlast, poručio je on, nastat će opća
anarhija. Cvingli je odgovorio da već četiri godine propovijeda evanđelje u Cirihu, i da je taj
grad „tiši i mirniji nego bilo koji drugi grad u Švicarskoj”. „Nije li dakle kršćanstvo”,
zaključio je on, najbolji čuvar opće sigurnosti.”111 {VB 149.3}
Biskupovi izaslanici su savjetovali gradske odbornike da ostanu u crkvi, izvan koje, kako
su oni izjavili, nema spasenja. Cvingli je odgovorio: „Neka vas ova optužba protiv mene ne
uznemirava! Temelj crkve je ista Stijena, isti Krist, koji je dao Petru njegovo ime, jer ga je
105