Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
Povukao je svoje ranije odricanje i, kao svaki čovjek osuđen na smrt, tražio je pravo da se
brani. Bojeći se utjecaja njegovih riječi, biskupi su tražili da samo prizna istinitost optužbi
koje se iznose protiv njega ili da ih porekne. Jeronim se usprotivio ovoj okrutnosti i
nepravdi. „Vi ste me držali u strašnoj tamnici trista i četrdeset dana”, rekao je on, „u
nečistoći, smradu, blatu, lišenog najpotrebnijih stvari; sada me izvodite pred sabor i slušate
optužbe mojih smrtnih neprijatelja, a nećete da saslušate moju odbranu... Ako ste zaista
mudri ljudi i svjetlost svijeta, pazite da ne pogriješite protiv pravednosti. Sto se mene tiče, ja
sam samo slabi smrtnik; moj je život od male vrijednosti; ako vas ja opominjem da ne
donosite nepravednu presudu, to činim više radi vas nego radi sebe.”30 {VB 93.2}
Napokon su udovoljili njegovoj molbi. Jeronim je kleknuo ti prisutnosti svojih sudaca
tražeći od Gospoda da upravlja njegovim mislima i riječima i da ne dozvoli da kaže nešto
protivno istini ili nedostojno svog Učitelja. Tog dana ispunilo se na njemu obećanje koje je
Spasitelj dao svojim prvim učenicima: „I pred vlastele i pred careve vodit će vas mene
radi... A kad vas predadu, ne brinite se kako ćete ili šta ćete govoriti, jer će vam se u onaj
čas dati što ćete kazati. Jer vi nećete govoriti, nego Duh Oca vašega govorit će iz vas.”
Matej 10, 18-20. {VB 93.3}
Jeronimove riječi izazvale su čuđenje i divljenje, čak kod njegovih neprijatelja. Cijelu
godinu dana bio je u mračnom zatvoru gdje nije mogao da čita, ni išta da radi, u velikim
tjelesnim mukama i duševnom strahu, a ipak je svoje dokaze iznosio sa takvom jasnoćom i
silom kao da je imao najbolju priliku za proučavanje. Skrenuo je pažnju svojim slušaocima
na dugi niz ljudi koji su bili osuđeni od nepravednih sudaca. Pominjući jednu generaciju za
drugom, isticao je ljude koji su pokušali da podignu narod svoga vremena, ali su bili
napadani i osuđivani, no kasnije su bili počašćeni najvećim poštovanjem. Čak i sam Krist je
bio osuđen kao zločinac od jednog nepra-vednog suda. {VB 93.4}
Pri svom odricanju, Jeronim je priznao pravednost presude koja je bila izrečena nad
Husom. Kajući se zbog svoje slabosti sada je svjedočio o mučeničkoj nevinosti i svetosti.
„Ja ga poznajem od djetinjstva”, rekao je, „on je bio divan čovjek, pravedan i svet. On je
osuđen usprkos svojoj nevinosti... Ja sam takođe gotov da umrem. Neću odstupiti pred
mukama koje mi pripremaju moji neprijatelji i lažni svjedoci, koji će jednog dana
odgovarati za svoje klevete pred velikim Bogom, koga ne može nitko prevariti.”31 {VB
94.1}
Okrivljujući samoga sebe zato što se bio odrekao istine, Jeronim je nastavio: „Od svih
grijeha koje sam učinio od svoga djetinjstva, ni jedan mi nije toliko težak i ne prouzrokuje
mi toliko duševnih patnji koliko ovaj koji sam učinio na ovom kobnom mjestu kada sam
odobrio nečasnu presudu, izrečenu protiv Viklifa i svetog mučenika Jana Husa, moga
učitelja i prijatelja. Da! to od srca priznajem i izjavljujem sa grozom da sam iz straha pred
smrću osudio njihovo učenje. Molim svemogućeg Boga da mi oprosti moje grijehe, naročito
ovaj najpodliji od svih drugih.” Pokazujući na suce, kazao je odlučnim glasom: „Vi ste
64