Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
je smrt dugo rastavljala, opet su sjedinjeni da se više ne rastanu, i sa pjesmama radosti penju
se zajedno u Božji grad. {VB 524.1}
Sa svake strane kola od oblaka nalaze se krila, a pod njima su živi točkovi, i čim se kola
krenu, točkovi viču: „Svet”, i krila, dok se okreću, viču: „Svet”, i pratnja anđela viče:
„Svet”, svet, svet je Gospod Bog Svedržitelj!” I dok se kola kreću ka Novome Jeruzalemu,
izbavljeni kliču: „Aleluja!” {VB 524.2}
Prije ulaska u sveti grad Spasitelj daje svojim sljedbenicima pobjednička odlikovanja i
odijeva ih znacima njihovog carskog dostojanstva. Sjajni redovi su postavljeni u obliku
otvorenog četverokuta oko Njihovog cara, čiji je veličanstveni stas mnogo viši od stasa
svetih i anđela, a lice mu zrači neiskazanom ljubavlju. Svaki je pogled ovog nebrojenog
mnoštva spasenih uprt u Njega; svako oko gleda slavu Onoga „koji bješe nagrđen u licu
mimo svakoga čovjeka i u stasu mimo sinove čovječje.” (Izaija 52, 14.) Na glave
pobjednika Isus stavlja svojom vlastitom desnicom krunu slave. Za svakog ima jedna kruna,
koja nosi njegovo lično „novo ime” (Otkrivenje 2, 17), i natpis: „Svet Gospodu!” Svakoj
ruci se daje pobjednička palma i blistava harfa. A onda, na znak anđela koji daje ton, svaka
ruka vješto udara u žice harfe izmamljujući iz njih slatku muziku, bogate melodične akorde.
Svako srce podrhtava od neizrecive miline, svaki glas se podiže u pjesmi zahvalnost:
„Onome koji nas ljubi i umi nas od grijeha naših krvlju svojom; i učini nas careve i
svećenike Bogu i Ocu svome, tome slava i država u vijek vijeka, Amen!” Otkrivenje 1, 5.
6. {VB 524.3}
Pred spasenima stoji sveti grad. Isus širom otvara biserna vrata, i narod koji je održao
istinu ulazi u njega. Tamo oni vide Božji raj, Adamovu domovinu dok još nije zgriješio.
Tada se čuje glas divniji od svake glazbe koju je ikada čulo smrtno uho: „Vaša borba je
završena!” „Hodite, blagosloveni Oca mojega, primite carstvo koje vam je pripravljeno od
postanja svijeta.” {VB 524.4}
Sada se ispunjava Spasiteljeva molitva za svoje učenike: „Hoću da i oni koje si mi dao
budu sa mnom gdje sam ja.” Krist predstavlja Ocu otkupljene svojom krvlju, „bez grijeha i
bez mane... pred slavom svojom u radosti” i govori „Evo mene i djece koju si mi dao.” „One
koje si mi dao sačuvah!” O, divne li spasonosne ljubavi! O kakve li radosti kada vječni
Otac, gleda-jući otkupljene, bude opet vidio svoje obličje, kada bude vidio da je uklonjena
neskladnost koju je grijeh prouzrokovao, njegovo prokletstvo izbrisano, i čovjek opet
doveden u potpuni sklad sa Bogom! {VB 525.1}
Sa neizrecivom ljubavlju Isus pozdravlja svoje vjerne u „radosti njihovog Gospodara”.
Spasiteljeva radost je u tome što u carstvu slave1 vidi duše koje su spasene njegovim
stradanjem i poniženjem. A otkupljeni će učestvovati u njegovoj radosti kada među
spasenima ugledaju one koje su svojim molitvama, svojim radom i požrtvovanom ljubavlju
zadobili za Krista. Sakupljeni oko velikog bijelog prijestola, njihova će srca biti ispunjena
neiskazanom radošću kada budu ugledali one koje su zadobili za Krista i kada budu vidjeli
392