Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
Rima u borbi protiv reformacije. Margareta se još uvijek nadala da će protestantizam u
Francuskoj pobijediti. Odlučila je da se u Parizu propovijeda reformirana vjera. Za vrijeme
kraljeve odsutnosti zapovjedila je jednom protestantskom propovjedniku da propovijeda u
gradskim crkvama. Kada su to papski velikodostojnici zabranili, princeza je tada otvorila
dvor. Jedna soba uređena ie kao kapela; izjavljeno je da će se svaki dan u određeno vrijeme
održavati propovijed, na koju se pozivaju ljudi svih staleža. Mnoštvo svijeta je dolazilo na
propovijed. Ne samo kapela već i predsoblje i susjedne prostorije bile su pune naroda.
Tisuće njih se skupljalo svaki dan na službu Bogu: plemići, državnici, advokati, trgovci i
zanatlije. Mjesto da ove skupove zabrani, kralj je odredio da se dvije papske crkve otvore za
propovijedi. Nikad prije nije grad bio toliko pokrenut Božjom riječju. Izgledalo je da je s
neba na narod dunuo duh života. Umjerenost, čistota, red i marljivost zauzeli su mjesto
pijanstva, poroka, svađe i lijenosti. {VB 184.2}
Ali svećenstvo nije sjedjelo skrštenih ruku. Kralj se još uvijek ustručavao da zabrani
propovijedanje, i stoga su se oni okrenuli narodu. Upotrebljavali su sva sredstva da izazovu
strah, predrasude i fanatizam neukih i praznovjernih. Pokoravajući se slijepo svojim lažnim
učiteljima, Pariz, kao nekada stari Jeruzalem, nije poznao vrijeme svoga pohođenja, niti
ono što je služilo njegovom miru. U toku dvije godine se Božja riječ propovijedala u
glavnom gradu, i dok su mnogi primili evanđelje, ipak, većina ga je odbacila. Fransoa, zbog
ličnih političkih ciljeva, pokazao je izvjesnu vjersku snošljivost, ali kasnije papine pristalice
su povratile svoj utjecaj. Crkve su opet zatvorene, i počele su gorjeti lomače. {VB 184.3}
Kalvin je još uvijek bio u Parizu, pripremajući se proučavanjem, razmišljanjem i
molitvom za svoj budući rad, a u isto vrijeme je nastavio da širi vidjelo. Konačno je postao
sumnjiv, i vlasti su odlučile da ga spale na lomači. Smatrajući se sigurnim u svojoj
povučenosti, nije ni pomišljao na opasnosti kada su iznenada dojurili u njegovu sobu
prijatelji s viješću da su već poslati stražari da ga uhapse. U istom času začulo se lupanje na
vanjskim vratima. Više se nije smjelo oklijevati. Neki od njegovih prijatelja zadržali su
stražare na vratima, dok su drugi pomogli reformatoru da se spusti kroz prozor. Brzo se
uputio ka predgrađu grada gdje je našao utočište u kolibi jednog radnika koji je bio prijatelj
reformacije. Kalvin se tu preobukao u odijelo svog domaćina, i sa motikom na ramenu
krenuo je dalje. Uputio se ka jugu, gdje je opet našao utočište na području princeze
Margarete. {VB 185.1}
Tu je ostao nekoliko mjeseci pod sigurnom zaštitom svojih moćnih prijatelja, baveći se
kao i prije proučavanjem. Ali njegovo srce mislilo je na širenje evanđelja u Francuskoj; zato
nije mogao dugo ostati neaktivan. Čim se bura malo stišala, potražio je novo polje rada, i to
u Poatjeu, gdje je bio univerzitet, i gdje je nova nauka naišla na dobar prijem. Ljudi svih
staleža radosno su slušali evanđelje. Pošto nije imao javne dvorane u kojoj bi propovijedao,
iznosio je Božju riječ u kući načelnika grada, u svom privatnom stanu ili u nekom parku.
Kad se broj slušalaca povećao, smatrali su da je sigurnije sastajati se izvan grada. Za mjesto
održavanja skupova izabrana je jedna pećina, u uskom i dubokom gorskom klancu,
132