Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
Već samo postojanje ovoga naroda, koji je čuvao vjeru. apostolske crkve, bilo je stalni
prijekor otpadničkom Rimu, i zato je izazivalo najogorčeniju mržnju i progonstvo. Njihov®
odbijanje da predaju Sveta pisma bilo je također uvreda koju Rim nije mogao trpjeti. On je
odlučio da ih istrijebi sa zemlje. Tada su otpočeli najužasniji krstaški ratovi protiv Božjeg
naroda u njihovim planinskim domovima. Inkvizitori su tragali za njima, i često se
ponavljao nekadašnji prizor — kada je nevini Abel pao od ruke ubice Kaina. {VB 63.1}
Više puta su njihova plodna polja bila opustošena, njihovi domovi i kapele sravnjeni sa
zemljom, i mjesto koje je nekad bilo plodno polje ovog marljivog naroda, bilo je pretvoreno
u pustinju. Kao što krvoločna zvijer biva bješnja kad Okusi krv, tako su pristalice Rima
postajale sve okrutnije Videći muke svojih žrtava. Mnogi od ovih svjedoka čiste vjere bili su
gonjeni kao zvijeri po planinama i tjerani u doline, gdje su nalazili utočište, ograđeni
velikim šumama i stjenovitim vrhovima {VB 63.2}
Nikakva krivica nije se mogla naći protiv ovog naroda visokog morala, osuđenog na
smrt. Čak i njihovi neprijatelji potvrđivali su da je to miroljubiv, tih i pobožan narod.
Njihova velika krivica bila je to što nisu htjeli da služe Bogu po papskoj volji,, Za ovu
krivicu morali su podnositi poniženje, pogrde i muke, koje samo ljudi i đavoli mogu da
izmisle. {VB 63.3}
Kada je Rim odlučio da istrijebi omrznutu sektu, izdao je edikt kojim ih je osudio kao
krivovjerce i predao da se pobiju. (Vidi Hist. dodatak.) Oni nisu okrivljeni kao ljenjivci,
nepošteni i nemoralni, ali je izjavljeno da imaju takvu crtu pobožnosti i svetosti koja zavodi
„ovce pravoga stada”. Zato je papa naredio: „Ako ova zla i gnusna sekta odbije da se
odrekne svoje vjere, ima da se smrvi kao otrovna zmija.”8 Da li je ovaj oholi vlastodržac
mislio da će jednom polagati račun o ovim riječima? Da li je znao da su one zapisane u
nebeskim knjigama i da će ih čuti na dan suda? „Sto učiniste jednome od ove mojenajmanje
braće”, kaže Isus, „meni učiniste.” Matej 25, 40. {VB 63.4}
Ovaj papski edikt pozivao j:e sve članove crkve da se sjedine u krstaškom ratu protiv
„krivovjeraca”. Da bi ih oduševio da. uzmu učešća u ovom strašnom djelu, on ih je
„oslobodio od svih crkvenih pokora i kazni, općih i pojedinačnih, razriješio je one koji se
pridruže ovom krštaškom pohodu svake date zakletve; priznao je pravovažnim sve ono što
su stekli na nezakonit način i obećao oproštaj svih grijeha onima koji ubiju nekog heretika.
Proglasio je kao nevažeće sve ugovore u korist valdenžana, naređivao je njihovim slugama
da ih napuste, zabranjivao svima da im pruže bilo kakvu pomoć i opunomoćavao je svakoga
da može uzimati njihova imanja.”9 Ovaj dokumenat jasno otkriva čijim je duhom bilo
nadahnuto ovo djelo. To je rikanje aždahe, a ne glas Kristov. {VB 63.5}
Papske vođe nisu htjele prilagoditi svoj karakter načelima Božjeg zakona, već su
postavile mjerilo koje se njima sviđalo i odlučile su da primoraju svakoga da se prilagodi
njemu, jer se tako svidjelo Rimu. Odigravale su se najužasnije tragedije. Pokvareni i
bogohulni svećenici i pape igrali su ulogu koju im je sotona odredio. U njihovim srcima nije
42