Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
ponovo iznosi preko rimske crkve; i veliki broj ljudi bio je spreman da mu se pokloni. {VB
42.2}
Ali, oni koji se boje Boga i poštuju ga odbit će ovaj drski prijedlog riječima kojima je
Krist odbio pokušaj podmuklog neprijatelja: „Pokloni se Gospodu Bogu svojemu i njemu
jedinome služi.” Luka 4, 8. Bog nigdje u svojoj Riječi nije napomenuo da će kojeg čovjeka
postaviti za glavu svoje crkve. Nauka o papskoj prevlasti je suprotna nauci Svetog pisma.
Papa ne može imati u Kristovoj crkvi vlast, osim ako je protivzakonito prisvoji. {VB 42.3}
Rimska crkva uporno optužuje protestante zbog „krivovjerja” i predbacuje im da su se
hotimice odvojili od prave crkve. No ova optužba može se primijeniti najprije na samu
rimsku crkvu. Ona je obeščastila Kristovu zastavu i odstupila od prave vjere „koja je
jednom bila predana svetima”. Juda 3. {VB 42.4}
Sotona je dobro znao da će Sveto pismo omogućiti ljudima da upoznaju njegove
prijevare i da se cdupru njegovoj sili. Sam Spasitelj svijeta odupro se sotonskim napadajima
pomoću Svetog pisma. Svaki napadaj Krist je dočekao štitom vječne istine, rekavši: „Pisano
je!” Svakom nagovaranju neprijatelja suprostavio j:e mudrost i silu Božje riječi. Jedini način
za sotonu da uspostavi svoju vlast nad ljudima i da učvrsti papsku vlast je da održi svijet u
neznanju u pogledu Svetog pisma. Biblija uzvisuje Boga i čovjeku određuje njegovo pravo
mjesto; stoga je trebalo da njene svete istine ostanu sakrivene i zabranjenje. Tu taktiku
prihvatila je rimska crkva. Stotine .godina bilo je širenje Biblije zabranjeno. Narodu nije
bilo dozvoljeno da je čita ili da j!e ima u svojoj kući; nesavjesni svećenici i biskupi tumačili
su je tako da podupru svoje učenje. Tako je došlo do toga da papa bude opće priznat kao
namjesnik Božji na zemlji, koji ima vlast nad crkvom i državom. {VB 42.5}
Pošto je odstranjena knjiga koja otkriva zablude, sotona je mogao po volji da radi.
Proročanstvo je objavilo da će papstvo nastojati da ” promijeni vremena i zakone” (Danijel
7, 25). -Ono nije oklijevalo da otpočne to djelo. Da se obraćenima iz neznaboštva pruži
zamjena za obožavanje idola i da ih se lakše privede kršćanstvu, u crkvu se postepeno
uvodio kult slika i relikvija. Jedan opći crkveni sabor j|e uzakonio to novo idolopoklonstvo.
(Vidi Hist. dodatak). Da bi dovršio bogohulno -djelo, Rim se -usudio da iz Božjeg zakona
izbriše drugu zapovijest, koja zabranjuje obožavanje slika, a da bi broj zapovijesti ostao
nepromijenjen, podijelio je desetu zapovijest, načinivši od nje dvije. {VB 43.1}
Duh kompromisa s neznaboštvom otvorio je put daljem preziranju nebeske vlasti.
Posluživši se neposvećenim vođama crkve, sotona je uperio svoju strijelu protiv četvrte
zapovijesti; pokušao je da odstrani staru subotu, dan koji je Bog blagoslovio i posvetio (1.
Mojsijeva 2, 2. 3.), i da na njeno mjesto uzdigne praznik koji su neznabošci svetkovali kao
„časni dan sunca”. Ta se promjena u početku pokušala izvesti tajno. U prvim vjekovima svi
kršćani svetkovali su pravu subotu. Revnovali su za Božju čast, jer su bili uvjereni u
nepromjenljivost njegovog zakona, i ljubomorno su pazili na njegova sveta načela. Ali da bi
postigao svoj cilj, sotona je lukavo radio preko svojih oruđa. Da bi pažnja naroda bila
26