Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
na Božji gnjev, mnogi su patili sve dok nisu sišli u grob sasvim iznemogli i bez i jednog
zraka svjetlosti i nade. {VB 60.1}
Valdenžani su težili da tim gladnim dušama dadu kruh života, da im otkriju vijest mira
koju sadrže Božja obećanja, da ih vode Kristu, njihovoj jedinoj nadi spasenja. Smatrali su
zabludom nauku da se dobrim djelima može okajati i prijestup Božjeg zakona. Pouzdanje u
ljudske zasluge sprečava pogled n£t beskrajnu Kristovu ljubav. Isus je umro kao žrtva za
ljude, jer palo čovječanstvo nije moglo učiniti ništa čime bi se moglo opravdati pred Bogom.
Zasluge razapetog i uskrslog Spasitelja su temelj kršćanske vjere. Zavisnost duše od Krista
je tako stvarna, i veza sa njime mora da bude tako tijesna, kao što je veza između pojedinih
udova tijela, ili između loze i čokota. {VB 60.2}
Nauke papa i svećenika navele su ljude da smatraju da je Božji i čak Kristov karakter
strog, mračan i nemilostiv. Spasitelj je prikazivan kao da je u tolikoj mjeri bez osjećanja
prema palo me čovjeku da se moraju Prizivati u pomoć sveće-nici i sveci kao posrednici.
Oni čija su srca bila rasvijetljena Božjom riječi, težili su da upute takve duše k Isusu koji ih
ljubi, i saosjeća sa njima, i koji raširenih ruku poziva sve da dođu k Njemu sa svojim
teretom grijeha, sa svojim brigama i teškoćama. Težili su da otklone prepreke koje je sotona
nagomilao da ljudi ne bi vidjeli obećanja i došli direktno k Bogu da mu ispovijede svoje
grijehe i prime oproštenje i mir. {VB 60.3}
Valdenžanski misionar rado je otkrivao zainteresovanim dušama skupocjene istine
evanđelja. Oprezno je iznosio pažljivo prepisane dijelove Svetoga pisma. Njegova je
najveća radost bila da probudi nadu u savjesnoj i grijehom ranjenoj duši, koja je dotle
poznavala samo Boga osvete, koji čeka da izvrši svoju pravdu. Drhtavim usnama, suznih
očiju, često na koljenima, otkrivao je svojoj braći skupocjena obećanja, koja su jedina nada
grešnika. Tako je svjetlost istine prodirala u mnoga mračna srca, razgonila tamne oblake,
dok se u srcu rađalo Sunce pravde sa svojim zracima koji iscjeljuju. Često se dešavalo da se
pojedini dio Svetoga pisma čitao više puta, jer je slušalac htio da mu se ponovi, kao da se
želio uvjeriti da je dobro čuo. Naročito željno su tražili da se ponove ove riječi: „Krv Isusa
Krista, Sina njegova, očišćava nas od svakoga grijeha.” 1. Ivanova 1, 7. „Kao’ što Mojsije
podiže zmiju u pustinji, tako treba Sin čovječiji da se podigne; da nijedan Ikoji ga vjeruje ne
pogine, nego da ima život vječni.” Ivan 3, 14. 15. {VB 61.1}
Mnogima su na ovaj način postali jasni zahtjevi Rima. Uvidjeli su koliko je uzaludno
uzdati se u posredovanje ljudi ili anđela u korist grešnika. Kad je prava svjetlost rasvijetlila
njihov um, radosno su uzviknuli: „Krist je moj svećenik; njegova krv je moja žrtva; njegov
oltar je moja ispovjedaonica!” Potpuno su se oslonili na Kristove zasluge, ponavljajući
riječi: „Bez vjere je nemoguće ugoditi Bogu.” Jevrejima 11, 6. „Nema drugoga imena pod
nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasiti.” Djela 4, 12. {VB 61.2}
Mnoge od ovih jadnih, slomljenih duša nisu mogle da shvate toliku Spasiteljevu ljubav.
Tako im je veliko olakšanje donijelo to saznanje, tako se veliki snop svjetlosti prosuo na
40