Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
Kroz pukotinu u oblacima blista zvijezda čiji je sjaj četvorostruko jači zbog tame koja je
okružuje. Ona vjernima obećava nadu i radost, a prijestupnicima Božjeg zakona strogost i
gnjev. Oni koji su za Krista sve žrtvovali sada su sigurni, skriveni kao u sjenci Gospodnjoj.
Oni su okušani, i pred svijetom i protivnicima istine dokazali su svoju vjernost prema
Onome koji je umro za njih. Divno preobraženje se dogodilo na onima koji su do same smrti
sačuvali svoju čistotu. Oni su iznenada oslobođeni od mračnog i strašnog gnjeva ljudi
pretvorenih u demone. Njihova lica, nedavno još blijeda, zabrinuta i iscrpljena, sada su
ozarena divljenjem, vjerom i ljubavlju. Njihovi glasovi se podižu u radosnoj i
pobjedonosnoj pjesmi: „Bog nam je utočište i sila, pomoćnik koji se u nevoljama brzo
nalazi. Zato se nećemo bojati ako bi se i zemlja uskolebala, i gore se prevalile u srce
morima. Neka buči i kipi voda njihova; nek se planine tresu od vala njihovih.” Psalam 46, 1-
3. {VB 518.4}
Dok se ove riječi svetog povjerenja dižu ka Bogu, oblaci se povlače i ukazuje se
zvjezdano nebo u neizrecivoj ljepoti na-suprot mračnom i gnjevnom svodu na objema
stranama. Slava nebeskoga grada blista kroz otvorena vrata. Tada se na nebu pojavljuje ruka
koja drži dvije sastavljene ploče. Prorok kaže: „I nebesa oglasiše pravdu njegovu, jer je taj
sudija Bog.” Psalam 50, 6. Ovaj sveti zakon, Božja pravda, koji je usred grmljavine i
plamena objavljen sa Sinaja da bude vodič života, sada se otkriva ljudima kao mjerilo suda.
Ruka otvara ploče, i vide se propisi Deset zapovijesti, kao da su pisani plamenim perom.
Riječi su tako jasne da ih svi mogu čitati. Sjećanje se budi, tama nevjerovanja i
krivovjerstva iščezava iz svakog srca, a deset kratkih, razumljivih, značajnih Božjih riječi
stoji pred očima svih stanovnika zemlje. {VB 519.1}
Nemoguće je opisati strah i očajanje onih koji su gazili svete Božje propise. Gospod im je
dao svoj zakon; oni su mogli sa njime da usporede svoj karakter i upoznaju svoje grijehe
dok je još bilo prilike za pokajanje i popravljanje. Ali oni su, da bi stekli naklonost svijeta,
uklonili njegove propise i učili druge da ih prestupaju. Nastojali su da prisile Božji narod da
oskvrni njegovu subotu. Sada su oni osuđeni onim zakonom koji su prezirali. Sa strašnom
sigurnošću uviđaju da nemaju nikakvog opravdanja. Sami su izabrali kome će služiti i kome
će se klanjati. „Tada ćete se obratiti, i vidjet ćete razliku između pra-vednika i bezbožnika,
između onoga koji služi Bogu i onoga koji mu ne služi.” Malahija 3, 18. {VB 519.2}
Neprijatelji Božjeg zakona, od svećenika pa sve do najmanjeg među njima, imaju sada
novi pojam o istini i dužnosti. Suviše kasno uviđaju da je subota četvrte zapovijesti
pečat živoga Boga. Suviše kasno postaju svjesni prave prirode svog lažnog dana odmora i
pjeskovitog tla na kome su zidali. Sada im je jasno da su se borili protiv Boga. Vjerski
učitelji su vodili duše u propast tvrdeći da ih vode vratima raja. Ne ranije, nego tek na dan
konačnog obračuna moći će shvatiti kako je velika odgovornost ljudi u svetoj službi i kako
su strašne posljedice njihove nevjernosti. Samo u vječnosti moći ćemo pravilno da
procijenimo gubitak ma i jedne jedine duše. Strašna će biti sudbina onoga kome će Bog reći:
„Idi od mene, zli slugo!” {VB 519.3}
388